BAR – Šetalište u Baru je ovog ljeta pretvoreno je u vašarište. Cijelom dužinom šetališta prodavci nude razne proizvode i predmete. Međutim, žale se da od prodaje nemaju vajde, i da ne mogu ništa zaraditi. Jedan od prodavaca kaže da trgovci treba da budu pomalo i psiholozi i da znaju da „ocijene” mušteriju.
– Ovdje ništa od tih pravila ne važi. Sezona prolazi, a mi smo u minusu. Sva je sreća, bar za mene, što sam uglavnom izložio robu koju sam platio prošle godine. Pazari su manji od prošlogodišnjih. Cijene su iste, ali sve je uzalud, ljudi jednostavno nemaju para. Dok mnogi prodavci gledaju da svoju robu prodaju po što većoj cijeni, kupci nastoje da prođu što jeftinije. Malo je onih koji kažu „daj mi to i to”, a za cijenu pitaju tek kad dobiju zapakovan proizvod – kaže ovaj prodavac, koji je kaže i prošle godine imao štanda na istom mjestu na šetalištu.
I dok razgovaramo sa prodavcom približavajući se jednom od štandova starija gospođa kaže glasno suprugu: „ma neću da gledam, pošli smo da šetamo”. Naš sagovornik komentariše da je na šetalištu najviše šetača koji ništa ne kupuju.
– Postoje mušterije koje samo razgledaju, ne bi da kupuju, ali je najveće zadovoljstvo kad one „neopredijeljene” uspijete da ubijedite, tako da i oni ostanu u ubjeđenju da je baš ta kupovina bila pun pogodak po njih – dodaje naš sagovornik, koji nam je ispričao zanimljiv događaj od prije par dana, kada je jedna sredovječna gospođa insistirala i pokazivala veliku želju da uđe u pantalone broj 32, samo zato što je to bila veličina koju je nosila godinama ranije.
– Pogledajte, da li bih mogla da obučem baš ove pantalone? Možda će se u struku malo opustiti od nošenja i pranja? Ma to je moj broj – i poslednji put proba uvlačeći stomak.... Kad tako mušterija namerači da nešto kupi, teško je u tome spriječiti i da hoćete. Kako sam joj, recimo, ja mogao reći da ima desetak kilograma više – priča prodavac.
Jedna do prodavačica u dijelu šušanjskog šetališta podsjeća nas na staro zlatno prvilo da je „mušterija uvijek u pravu”.
– Međutim, ponekad to i nije baš slučaj. Nijedan od nas prodavaca ne voli kad mu dođe mušterija koja ni sama ne zna zašto je prišla štandu. Kao da je izgubljen, pogledom traži sve i ništa, i ne traži našu pomoć. U stanju je da za pet minuta ispipka svaku stvar koja joj se nađe na meti, okrene se i ode. I šta nam ostaje nego da ponovo popakujemo sve te stvari koje je kupac isprevrtao – žale se prodavci duž šetelišta i nadaju se da će zbog lijepog vremena sezona potrajati do oktobra, pa možda uspiju nešto i da zarade.
D.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
