Piše: dr Radoslav T. Stanišić,filmski i TV reditelj
„Novinar” je jugoslovenski igrani film snimljen 1979. godine u režiji Fadila Hadžića, često navođen kao jedno od najboljih ostvarenja njegove filmografije i politički najprovokativnijih filmskih ostvarenja u tadašnjoj Jugoslaviji. Protagonista filma, koga tumači Rade Šerbedžija, je Vlado Kovač, idealistički novinar u jednom zagrebačkom dnevnom listu čije se nastojanje da objavi članak o štrajku u jednoj fabrici sudara sa cenzurom, odnosno konformističkim stavom njegovih urednika koji se ne usuđuju da se suprotstave službenoj politici Partije. Radnja prikazuje kako zbog toga trpi njegova karijera, ali i privatni život, pa se nakon raspada braka, poput svog mentora (koga tumači Fabijan Šovagović) koji je svojevremeno stradao na isti način, okreće piću. Film je snimljen u tzv. „olovnim godinama”, kada su nivo represije i gušenje slobode govora u tadašnjem jugoslovenskom društvu, a posebno u SR Hrvatskoj bili primjetni viši u odnosu na ranija razdoblja. Hadžić, koji je jedno vrijeme bio glavni urednik ugašenog nedjeljnika „Vjesnika“, popularnog i nakon gušenja Hrvatskog proljeća, u svojim djelima već i ranije se bavio novinarskim temama, ali mu je upravo „Novinar” najpoznatiji film.
Film je, usprkos eksplicitne kritike tadašnjeg sistema, prikazan u bioskopskim dvoranama gdje je doživio priličan uspjeh, a na pulskom festivalu je osvojio „Zlatnu arenu” za najbolju režiju. Dio kasnijih kritičara je, doduše, pohvale „Novinaru” smatrao neopravdanima, odnosno da je prikaz tadašnjeg društva bio daleko blaži u odnosu na ostvarenja Crnog talasa krajem `60-ih i početkom `70-ih. Međutim, među jugoslovenskim novinarima, „Novinar” je uživao izuzetan ugled ne samo zbog toga što je kao jedno od rijetkih ostvarenja koje se bavi njihovom profesijom, nego i zbog autentičnosti prikaza njihovog rada. Sam Hadžić je kasnije izjavljivao da mu je upravo „Novinar” najdraži film, ali i tvrdio da je njegova tema aktualna čak i u postkomunističkom društvu.
Fadil Hadžić rođen je 1922. godine u Bileći, Hecegovina. Likovnu umjetnost studirao je u Zagrebu. Bio je novinar, humorista, putopisac, jedan od najplodnijih savremenih komediografa, pokretač listova „Kerempuh”, „Vjesnik u srijedu”, „Telegram”, „Oko”. Predstavlja izuzetnu pojavu u jugoslovenskoj kinematografiji. Sa grupom mladih karikaturista i svojih saradnika inicirao je stvaranje crtanog filma i prvog filmskog preduzeća za animaciju „Duga film”. Od smotre filmova u Puli uspio je da stvori jugoslovenski filmski festival, a osnivao je izdavačka preduzeća i pozorišta. Bio je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Objavio je više zapaženih knjiga. U filmskoj produkciji radio je kao scenarista i reditelj kratkih i dugometražnih filmova. Za svoja djela dobio je više uglednih nagrada. Svoj poslednji film „Ambasador” – priču o veleposlaniku na zalasku karijere koji preispituje iznevjeravanje nekadašnjih ideala i razloge raspada porodice – snimio je 1984. godine. Fadil Hadžić, tada, uz Branka Bauera bio je najproduktivniji hrvatski reditelj sa ukupno 14 filmova.Nastaviće se
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.