Obećala sam Vam da se ’’vidimo’’ uskoro, pa evo da ispunim obećanje. Ne znam da li su mi „tatini sinovi’’ o kojima sam pisala prošlog utorka zamjerili što sam malo više ’’oplela’’ po njihovom ’’svestranom talentu’’, ali i da jesu biću vrlo zadovoljna ako sam na bilo koji način uticala na ove dangube i džabalebaroše.
Neću ni danas ići daleko od ove teme, ostaću u njenim okvirima, jer smatram da je to vrlo važno za cjelokupnu situaciju u našem iščašenom društvu. Naime, pozabaviću se sindromom zvanim- zapošljavanje preko veze. Volim onu legendarnu pjesmu od „Bijelog dugmeta’’ koja glasi-Ima neka tajna veza- Za razliku od te veze koja je slatka kao slatka tajna, ova veza koja zapošljava i po babu i po stričevima, a bogami i po partijskoj liniji, javna je tajna. I „babo i striko’’ su se pošteno potrudili da svoju mnogobrojnu rodbinu dobro uhljebe.
Ko te pita imaju li njihovi puleni kvalifikacije i da li ispunjavaju ijedan uslov za određeno radno mjesto! Niko, časti mi. Niko te ne pita, ali se zato babo i striko bogami pitaju. Otkad su ova dva sokola došla na čelo kolone, nema tog rođaka,ni s’ mamine ni s’ tatine strane, koga neće (ne)radnim mjestom nagraditi. Nije krv voda, pa da se babo i striko brukaju pred narodom. Koga će, ako neće svog svoga. Na muci se, vele poznaju junaci, pa se valja sad u ovoj „nezavidnoj situaciji’’ isprsiti i pokazati kako se čuvaju svoji korijeni. Nema veze što mnogobrojna rodbina nije ni kukalo slovo pročitala, ni što blage veze nema zbog čega će golemu platu primati, važno je da se ona do poslednjeg u familiji uvali gdje joj nije mjesto. Ponosna je ova svita na svoga baba i strika što su se dočepali trona, pa će s’ apetitom sve one što su mislili da će vječno biti vječni, oduvati k’o balončiće. Na njihova mjesta doći će, pardon ’’sjargaće’ sve što se njihovim imenom može podičiti. Đuture će svi pohrliti babu i striku u pohode, da bi svojom snagom zvanom uvlakuša pokazali neizmjernu zahvalnost i pažnju prema svojim ’’pretpostavljenim’’. Nisu se babo i striko još pošteno ni raskomotili, a već im zvoni onih pe’ šes’ telefona. Zovu rođaci da čestitaju, da im požele puno para i nesmetanog lopovluka. Za zdravlje ima vremena. Jer samo sistematičnom otimačinom moći će svi do jednog koliko ih ima zadovoljiti svoje nezasite potrebe. Ovako izgleda jedna od jadikovki rođakovih rođaka:
„Možeš li mi, živa ti sva naša familija, ovog malog negdje zaposliti? Dok su ovi nesoji bili na vlasti, nigde nije mogao priviriti od onih njihovih što su ih s’ koca i konopca dovukli. Džaba je ovaj moj mali godinama plandovao, i ništa teže od kašike nije dizao, džaba, sve su njihove do jednog zaposlili. Eto, sad se nadam i vjerujem u tvoj autoritet, a najviše u našu krv, u naš ponos i obraz što smo ga debelo odebljali. Ko će, ako neće svoj svome! A i ova starija mi „ćerka ne radi od kada ništa nije završila. Šta će jadnica, po vazdan sjedi i gleda ove „Parove’’ i „Zadrugu’’, ne patiše. „Zadruga’’ se doduše završila, a uskoro će i i onim „Parovima’’ da podijele milione, pa ne zna šta će tek onda sa sobom. Ode sinja kukavica malo do kafića i ostane do zore, jer, veli ne može da spava. Dinara ti, ni žutoga cvonjka nema jer je svaki euro potrošila. Spašavaj, dome moj, izbavi nas iz ove muke, pa vidi možeš li mi i ženu negdje ugurati. Za njih mi je mnogo važno, nije mi za mene. Meni ćeš već naći neki ’’teži’’ posao, npr. posao menadžera, pa da mislim da nešto veoma važno radim. Pa kad nas sve fino namiriš, onda ću te pitati i moliti za one naše rođake sa sela, što im se nikako ne ostaje na svom ognjištu i što jedva čekaju da te upoznaju. Šta će u selu, bolje im je da sve rasprodaju i da se ovdje fino „raspištolje’’, pa da žive k’o ljudi. Imaj me u vidu, očiju ti, ti si mi vazda bio najmiliji od svih rođaka što ih imamo. Odoh da javim svima koliko nas ima da se imamo čime i kime podičiti. I ko veli da je ona izreka – „Ni po babu ni po stričevima’’ tačna! E, nije vala dok smo mi živi, a živjećemo baš k’o i ti dovijeka!’’
Eto, dragi moji, to je sve od mene za danas. Ali samo za danas. Opet sam tu za nedjelju dana, ali ne po babu i po stričevima. Dolazimo samo ja i moj bič, jer zapošljavanje preko veze je kič.
(Autor je pjesnik)