-Piše: Budo simonović

Reagujući na skaradnu politikantsku zloupotrebu lika Ljuba Čupića, koju su uoči referenduma za osamostaljenje Crne Gore 2006. godine počinili novinar Mihailo Radojičić, zvani Šok i njegovi istomišljenici „učinjeni Crnogorci koji ne ištu već daju za svoju državu“, Nebojša Čupić, Ljubov sinovac, u pismu tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću, pored ostalog je napisao i ovo:
„Moj stric Ljubo bio je pripadnik KP Jugoslavije. Najavom početka Drugog svetskog rata, po zadatku Partije došao je u rodni kraj da organizuje i podigne ustanak u tom dijelu Crne Gore...
Ideali za koje su se moj stric i njemu slični borili i ginuli, potpuno su suprotni sadašnjim događanjima na teritoriji bivše Jugoslavije, a takođe i onome što se trenutno dešava u Crnoj Gori. Možda su ideje generacije kojoj je pripadao i moj stric, propale, prevaziđene i trenutno neprihvatljive pojedinim političkim partijama, ali mislim da treba ostaviti istoriji da da sud o njima. Pale nosioce takvih ideja trebalo bi ostaviti da počivaju na miru i ni na koji način ne zloupotrebljavati njihove žrtve za te iste ideje“ – stoji u pismu Nebojše Čupića koji na kraju ističe da ni novinar Radojičić, ni bilo ko drugi nema dozvolu uže porodice da koristi fotografije i lik njegovog strica ni u kakve, a kamoli u jeftine političke svrhe, upućujući pritom molbu Đukanoviću da stane na put takvim zloupotrebama.
Deset dana potom, na adresu Nebojše Čupića stigao je odgovor Branka Milića, tadašnjeg šefa kabineta crnogorskog premijera, u kojem se ističe da Vlada Republike Crne Gore nema bilo kakve veze sa postavljanjem bilborda sa likom „značajne ličnosti crnogorske istorije – Ljuba Čupića“.
„Shodno tome, Vlada, kao ni njen predsjednik Milo Đukanović, apsolutno nijesu odgovorni za upotrebu lika Ljuba Čupića u političke svrhe“ – otpisuju Čupiću iz Đukanovićevog kabineta i podučavaju ga da rešenje potraži „kroz legalne institucije, u skladu sa zakonskom regulativom koja uređuje ovu problematiku.“
„Gospodine Miliću, ubeđen sam i dalje da gospodin Đukanović i vlada na čijem je čelu, mogu sprečiti ovaj nakaradni i ružni postupak, čin gospodina Radojičića. Za to treba samo malo volje i obzira, pošto je očigledno da narodni heroj Ljubo Čupić nije prikladna ličnost za taj čin“ – stoji u novom pismu Nebojše Čupića, koji opet podsjeća Đukanovićevog šefa kabineta da se Ljubo Čupić „nije borio i zalagao za separatističku Crnu Goru, već za neku drugu“, da je i Ljubov otac Savo početkom prošlog vijeka zbog takvih političkih ideja i uvjerenja morao bježati iz tadašnje Crne Gore, te da je u duhu tih svojih ideja i uvjerenja vaspitao i svoju djecu, koja su, vođena takvim idejama, stradala u Drugom svjetskom ratu...
A pored Ljuba Čupića, u Narodnooslobodilačku borbu i jugoslovenski revolucionarni pokret se uključila i gotovo cijela njegova porodica. U toj kući, osim njegovog Ordena narodnog heroja (Ljubo Čupić je za narodnog heroja proglašen 1953. godine), stoji i šest Partizanskih spomenica 1941, koje su zavrijedili njegova braća i sestre.
Braća Ratko i Momčilo su bili među organizatorima i rukovodiocima pokreta otpora u Istočnoj Srbiji. Sestre Danica i Darinka i braća Drago i Veljko su aktivno djelovali u ilegalnom pokretu otpora u Beogradu, a najmlađa sestra Marta, sa nepunih sedamnaest godina je stupila u proleterske partizanske brigade (kasnije je bila supruga poznatog revolucionara Krsta Popivode).
Sjutra:
LEGENDA O DR VUKANU ČUPIĆU

Majka Stana

Kad joj je na samom početku rata poginuo muž Savo, a vjetrovi rata i revolucije razvili porodično gnijezdo i desetoro djece razvijali širom ondašnje Jugoslavije, prvenstveno Srbije i Crne Gore, majka Stana Čupić je dospjela u italijanski koncentracioni logor u Klosu u Albaniji, u kojem je izgleda ostala sve do kapitulacije Italije. Pošto je bila u nekom srodstvu sa italijanskom kraljicom Jelenom, ćerkom kralja Nikole, po nekim podacima nuđeno joj je da se odrekne svoje djece i njihovih ideja i da odmah ide na slobodu, ali je ona to bez dvoumice odbila.