Na predstojećim izborima moguća je obimnija kupovina glasova, odnosno traženja od birača da ne izlaze na izbore. Riječ je o raširenoj praksi, kojoj na kraj mogu stati samo tužilaštvo i policija, rekao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring Zlatko Vujović.
– Nažalost, oni dosad nijesu pridavali veći značaj ovom problemu – kazao je Vujović.
•Koliko su nepravilnosti koje je CEMI evidentirao na dan izbora 15. aprila zaista ugrozile regularnost izbornog procesa?
– Nepravilnosti je bilo znatno manje nego na parlamentarnim izborima, a svakako manje u odnosu na prethodne predsjedničke izbore. Tome je doprinijelo prisustvo velikog broja posmatrača nevladinih organizacija. Takođe je uočena znatno manja tenzija. Velikim dijelom je tome doprinijela nedovoljna angažovanost opozicije, kao i izostanak uvjerenja da opozicioni kandidat može pobijediti. Stoga možemo reći da evidentirane nepravilnosti nijesu ugrozile regularnost izbornog procesa.
•Šta očekujete od predstojećih lokalnih izbora, imajući u vidu da se i tu postavlja ozbiljan znak pitanja u vezi sa mogućim nepravilnostima i kupovinom glasova?
– Predstojeći lokalni izbori imaju veći značaj za političke partije nego nedavno održani predsjednički. Opozicione partije raspolažu znatno manjim resursima od vladajuće partije, tako da su za predsjedničke izbore utrošile simboličan iznos. To neće biti slučaj sa lokalnim izborima. Opozicija može da osvoji vlast u nekim opštinama, a u nekima da je povrati. Najveći ulog je vezan za Podgoricu. DPS-u očigledno ne odgovara velika izlaznost. Milo Đukanović je na predsjedničkim izborima osvojio apsolutnu većinu glasova u Podgorici, za razliku od njegove partije na lokalnim izborima 2014. godine.
Na lokalnim izborima treba očekivati znatno veći broj nepravilnosti nego na predsjedničkim. Na ovim izborima moguća je obimnija kupovina glasova, odnosno traženja od birača da ne izlaze na izbore. Riječ je o raširenoj praksi, kojoj na kraj mogu stati samo tužilaštvo i policija. Nažalost, oni dosad nijesu pridavali veći značaj ovom problemu.
•Kakva treba da bude dalja strategija opozicije? Očito je da se do njihovog proklamovanog cilja – smjene vlasti na svim nivoima – sa ovakvim pristupom ne može doći.
– Opozicija je duboko podijeljena, što se odrazilo i kroz pogubnu strategiju za predsjedničke izbore. Međutim, tu je nedostajalo i motiva. Kada je riječ o lokalnim izborima, izlazak opozicije u više kolona ne mora da predstavlja hendikep. Matematički gledano, bilo bi bolje da opozicija ide u jednoj koloni, ali takav nastup odbija dio glasača usled velike ideološke i programske distance. Za opoziciju je važno da ne bude usitnjena, da umjesto mnoštva izbornih lista nastupi na dvije, najviše tri liste.
Ono što je veliko pitanje jeste eventualni efekat manjinske reprezentacije. Od velike je važnosti za opoziciju, ako želi uspjeh, da spriječi DPS da uzme „jeftine“ mandate preko manjinskih lista, što znači da i oni treba da istaknu takve liste. Ako bi opozicija uspjela da napravi dobru strategiju, mogla bi da spriječi DPS da koristeći institucionalne modele favorizuje svoju poziciju. Upravo bi borba za eventualne manjinske mandate, uz faktor izlaznost, mogla biti i ključna za odluku ko će imati vlast u Podgorici.
•Kako komentarišete navode da je došlo do sukoba u DPS-u i da su Marković i Đukanović u svađi? Ako ima tog sukoba, hoće li brzo eskalirati?
– Teško je procijeniti postojanje, karakter ili obim tog eventualnog sukoba. Jasno je da postoji sukob na nižem nivou u DPS-u, što nužno ne znači da postoji i sukob između Đukanovića i Duška Markovića. Biće značajno ispratiti imenovanje kabineta Mila Đukanovića. Ako on bude uveo u kabinet one koji su u sukobu sa Markovićem, ili one koji su u sukobu Vojvodić – Marković javno stali na stranu Radmile Vojvodić, biće to jasna poruka Markoviću da se Đukanović okružuje njegovim protivnicima.
Marković svakako nije neko ko će samo pognuti glavu, ali neće ni ulijetati u sukob ako ga može izbjeći. Mnogo je realnije da obojica izbjegnu direktnu konfrontaciju jer bi njihov sukob vjerovatno i jednog i drugog lišio kontrole vlasti. Stoga je realnije očekivati da ulože napor da izbjegnu sukob.M.V.
Nema povjerenja u institucije
•Kako vidite funkcionisanje Državne izborne komisije?
– Državna izborna administracija se pokazala kao slaba karika u izbornom procesu. Ni DIK ni Agencija za sprečavanje korupcije ne predstavljaju institucije kojima bismo mogli biti zadovoljni. Jednostavno, izostanak nužno potrebnog integriteta u njihovom odlučivanju narušava izborni proces. Državna izborna komisija nije u potpunosti konstituisana jer nedostaje predstavnik civilnog sektora.
Pored toga što na čelu DIK-a nije stručnjak, već predstavnik DPS-a, čime se ruši zakonski koncept, Skupština planira da za člana DIK-a iz redova civilnog sektora izabere lice koje ne ispunjava zakonske uslove, predstavnika Građanske alijanse Zorana Vujičića, čime će dodatno narušiti legalitet u radu. Nažalost, i predstavnici nekih nevladinih organizacija su spremni da kršenjem zakonskih propisa dolaze do pozicija za koja ne ispunjavaju uslove.
Sve ovo govori da je Crnoj Gori potrebna sveobuhvatna izborna reforma, kako izbornog sistema, tako i izborne administracije. Za to nam je potreban dijalog vlasti i opozicije, u kojem će učestvovati i predstavnici specijalizovanih nevladinih organizacija koje prate izbore. Opozicija se mora uključiti jer je i za nju od ključne važnosti kakvi će biti uslovi za naredne parlamentarne izbore.