Sa punim pravom, osvajanje naslova crnogorskog prvaka, koji je Sutjeska ostvarila 21. aprila možemo nazvati - istorijskim. Riječi su postalo djelo, i to kakvo. Sutjeskina sezona 2017/2018 jedna je od najljepših fudbalskih priča, koje su poslednjih godina „ispričane“ na crnogorskim terenima.
Malo je onih u taboru nikšićkog prvoligaša, odnosno prava i jedina istina je, da baš niko kraj Bistrice, nije mogao ni pretpostaviti, da će Sutjeska šest kola prije spuštanja zavjese, stići do naslova i u tom istorijskim trenutku u odnosu na prvog pratioca imati 22 boda prednosti. Iako se možda negdje duboko u sebi nadao prvom mjestu, vjerovatno ni glavni autor uspjeha, trener Nikola Rakojević, nije baš mislio da će tako brzo uspjeti sklopiti takav pobjednički mozaik, takvu gotovo pa savršenu mašinu. Atomski fudbal za crnogorske prilike, nije, međutim nešto što se moglo uigrati u mjesec dana ljetnjih, odnosno zimskih priprema. Iza toga stoje dani i dani prepoznatljivog rada. Zvuči kao floskula? Samo onima koji ne znaju kako je teško u fudbalu promjeniti ustaljene navike.
– Veliki komplimenti igračima, saradnicima, hvala svima koji su me trpjeli u stručnom štabu, radnoj zajednici. Hvala rukovodstvu, hvala svima koji su nam omogućili više nego dobre uslove, veliko hvala najvjerenijim navijačima. Jasno mi je da momci danas i sjutra mogu i moraju slaviti, ali fudbal ide dalje – kazao je šef struke novog šampiona Nikola Rakojević.
Šta reći o sezoni „plavo-bijelih”? Nikakve sile, oluje, prijetnje nisu mogle zaiustaviti Nikšićane na putu ostvarenja svojih snova. Dakle, sezona za zlatni ram.
– Rekao sam, čini mi se tokom prvog djela sezone, šta god se dogodilo, fudbal će se igrati i sjutra i prekosjutra. Da, došao je taj trenutak kada se u sebi osjećaš onako baš zadovoljno, jer si nešto napravio. A da nam je bilo lako, nije. Upravo sada treba početi gledati naprijed. Pobjednici uvijek moraju da daju više, a mi smo pobjednici.
Šezdesetih godina prošlog vijeka Nereo Roko i Helenio Herera dali su trenerskoj struci identitet. Po trenerima su se od tada počele identifikovati ekipe. Nikola Rakojević je to ove sezone uradio s Sutjeskom. Elokventan, sa medijima otvoren, ali u osnovi beskrajno i beskompromisno odan isključivo pravilima struke. Nepopustljiv i odan svom stilu igre, čak i onda kada zavlada euforija. Njegova obraćanja javnosti uvijek su sadržajna, posebno za one koji žele i znaju slušati. Iza svake njegove izjave, krije se poruka namijenjena igračima, navijačima. Titula naradno nije smanjila Rakojevićevu želju za stalnim napretkom.
– Nisam se naravno umorio, niti sam izgubio ambicije, jer jednostavno to je, bar po meni u ovom poslu nemoguće. Kao što kada sjednete na neko drugo radno mjesto, želite da radite najbolje, tako je i sa trenerskim poslom. Želite da uradite najbolje, a to je da vaš tim pobjedi, odnosno da stigne i do trofeja. Ja Sutjesku ne doživljavam sam kao takmaca na crnogorskoj fudbalskoj sceni, već kao svoj dom. Kada ispunim jedan cilj, sebi odmah postavim novi. Neko možda pomisli da nam je nakon ovog uspjeha, ponestalo motiva. Naprotiv. Već mislimo na izlazak na međunardnu scenu. Riječju impresivno je bilo, a nadam se da može biti slično i u predstojećoj sezoni. Stvorili smo jak tim, ali mi se ne zavaravamo ima još mnogo posla. To je naša budućnost, a ona je sigurno svijetla. Put kojim smo krenuli je pravi i nećemo odustati ni za pedalj – istakao je strateg novog crnogorskog šampiona.
Rakojević je ekipu preobrazio u mnogim segmentima, nepopustljivo ustrajući na provođenju razvojih procesa. Ponekad je možda bio u svemu tome malo preradikalan ili prekrut, ali ni najveći oponenti ne mogu pobiti činjenucu da je stvorio nešto prepoznatljivo, nešto daleko najbolje na crnogorskoj prvoligaškoj fudbalskoj sceni. Nikola Rakojević je i ove sezone potvrdio da je specijalist za stvaranje kolektiva sa jakim identitetom i karakterom. Pedantan do boli. Vjeruje u ono šta radi, zna šta hoće i kako do cilja. Teško se sjetiti kada su „plavo-bijeli” delovali tako homogeno kao ove sezone.
Boris Knežević
Sezona rekorda
Niko prošlog ljeta nije tipovao da će Sutjeska biti tu gdje jeste danas. Sutjeskin fudbalski svijet samo za godinu dana izgleda mnogo drugačije. Stiglo se do titule, a samim tim i do kvalifikacija za Ligu šampiona. Sutjeskin uspjeh je izuzetak, ali izuzetak koji je otvorio nadu. Oni koji budu znali mogu uspjeti. Titulom je samo označen put. Otvorena je realna nada da se može učiniti nešto više, nešto pozitivno. Možda će recimo prvi protivnik u kvalifikacija za Ligu šampiona probuđenu nadu ohladiti kao vodenim topom, ali to u biti neće promjeniti novu realnost. Sutjeska konačno zna da može. Samo se valja opredijeliti i biti dosledan. Ostalo je još šest kola do kraja sezone, ali je jasno da će ista imati i predznak rekordne. Sjetimo se samo da je golman Vladan Giljen, odnosno ekipa, tokom jeseni oborila rekord nesavladivosti. Giljen je došao do brojke od čak 1.019 minuta bez primljenog gola u Prvoj ligi, a Sutjeska do 1.034 minuta.