U nikšićkim galerijama „Nikola I” i „Ilija Šobajić” otvorena je izložba slika umjetnika iz Nikšića Milovana Mikija Radulovića. Sugrađanima je Radulović predstavio 66 slika novijeg datuma, od kojih je 25 ulja na platnu i 41 rad manjeg formata rađen akrilnim bojama na kartonu. Tematika su bliski i dragi pejzaži našeg podneblja, a Radulović, kako mu je i svojstveno, slikom priča i preporučuje da upravo u prirodi tražimo ono što nas privlači.
– Po mom razmišljanju i osjećanju jedini način da poživimo pod sretnom zvijezdom je druženje sa prirodom i obraćanje prirodi. Ona je jedini učitelj koji može da nas nauči, kao Biblija. To su dvije stvari kojih se držim, inače drugo je sve površno, viđeno, prekopirano. Samo priroda i Biblija su istina, a ja u svemu ovome samo tražim istinu, ništa više, kazao je Radulović.
Veliki broj radova koji čine njegovu izložbu u Galerijama ne pripisuje svojoj „hiperaktivnosti” u posljednje vrijeme, već je to način da se „održi u životu”.
– Nema to nikakve veze sa mojim ambicijama, nego pokušavam da zdravlje održim što vitalnije, a bez slikarstva bih umro.To mi je život, hrana i, normalno, ona mila čeljad koja žive sa mnom, istakao je on.
Ne slika, pojasnio je Radulović, ono što vidi, već ono što je vidio, a dok stvara njime vlada iracionalno pa u slike nesvjesno „ubacuje” neke simbole koji su prisutni u njemu tokom rada, pa se za njegove slike može reći da su „stanje duše”. Na izloženim radovima, uz pejzaž, dominira i radost i (ne)radost djetinjstva, koje, kako Radulović naglašava, predodređuje čovjekov život.
Umjetnik je koji ne može bez Crne Gore, a kako pojašnjava čitav život „pravi samo jednu sliku, sve druge su prateće”.
Izložbu u Nikšiću otvorio je kustos Milosav Milatović koji je pročitao zapise profesora Zorana Pavlovića o Radulovićevom slikarstvu. Pavlović smatra da je nikšićki umjetnik slikar neutješne radoznalosti, slikar koji otvorenih očiju, a i njuhom, osjeća sve čudne i lijepe stvari.
– Miki Radulović ne robuje nikakvim likovnim šemama, ne robuje nikakvim receptima prošlosti, ne robuje modi sadašnjice. Jedino čemu on robuje zaista je njegov likovni, slikarski instinkt i on ga gaji i uspijeva da sa tim instinktom stvori prava mala čuda, naveo je Pavlović.
B.B.

Bez retrospektive

Milovan Miki Radulović rođen je u Nikšiću 1947. godine, gdje je završio Pedagošku akademiju, grupa likovno vaspitanje. Na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu diplomirao je 1977. godine u klasi profesora Miloša Bajića, a tri godine kasnije i magistrirao u klasi profesora Radenka Miševića. Pripadao je umjetnikoj grupi „Generacija 9”, i do sada je imao oko 40 samostalnih izložbi, a učesnik više od 200 kolektivnih u zemlji i inostranstvu. Radulović je dobitnik značajnih nagrada i član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1987. godine. Iako je već pola vijeka u likovnom stvaralaštvu ne planira restrospektivnu izložbu.
– Retrospektiva znači kraj, poslije nemate šta da radite nego da čekate da vam neko dođe na kafu i rakiju. Slika se pravi za pola sata ili pola vijeka, to je rekao Pikaso. Umjetnost je misterija i tu nema mjerila niti ikakvog proračuna. Samo jednom možete neku lijepu priču nekome da ispričate, a od tog nekog zavisi koliko će je on sačuvati, koliko će joj pažnje pokloniti - istakao je Radulović.