- Autor: Zvonimir Nikolić

Nedjeljom se obično baziram na sportske vijesti. Pokušavam da se bar taj jedan dan u sedmici ne umaram politikom i svim ovim jadima koji se dešavaju oko nas. A opet, koliko god se trudio, naleti neka vijest kojoj ne mogu odoljeti da je ne pročitam.
Pa su tako mediji objavili da je parlament Kine velikom većinom glasova usvojio amandman ukinut još 1982. godine, kada je Deng Sjaoping ograničio vladavinu predsjednika Kine na maksimalno dva mandata. Otprilike nešto kao kod nas u ovom divnom demokratskom društvu. Osam godina gazdovanja i kapak.
E sad, Kinezi su uz aktuelnog predsjednika Sija Đinpinga postali svjetska velesila u svakom pogledu. Ekonomski bum Kine nije ostao nezapažen i sve više dosadašnjih velesila, Kinu uvažava kao ravnopravnog partnera, pa je čak gleda i sa strahopoštovanjem.
Koliko god se trudio da nas ne pronalazim u toj vijesti, naravno, čitajući ovo, prva misao mi je bila da se slučajno i naši vladari ne dosjete da je osam godina predsjednikovanja, zapravo malo. Taman se čovjek malo ušteli i hajde... traži nekog novog. Uporno se pozivajući na „diktaturu“ Josipa Broza koja je trajala od 1945. pa do njegove smrti 1980. godine. Dakle 35 godina. I on je bio doživotni predsjednik, ali, realno, imao se čime i pohvaliti. Od jedne sravnjene i do temelja srušene zemlje, napravio je najmoderniju komunističku zemlju Evrope. U tom periodu smo bili Kalifornija za ostatak Istočnog bloka. Imali smo pasoš s kojim smo mogli putovati gdje god smo htjeli, za razliku od zemalja iza „prave željezne zavjese“ u koje često pokušavaju i onu Jugoslaviju da strpaju. Titova tridesetpetogodišnja vladavina je i te kako ostavila traga u razvoju nekadašnje Jugoslavije.
A onda mi padnu na pamet ovi naši... današnji lideri. Dobar dio njih pamtimo još iz razdoblja 1990.-2000. Neki od njih su vječito bili u nekoj vlasti pa su i nakupili solidnih godinica političkog staža. Pa ako se sjetimo onog visokog, relativno bujne crne kose potpredsjednika HDZ-a izabranog 1998. godine na tu funkciju, Dragana Čovića. Sjećamo ga se uglavnom po komentarima starijih komšinica koje su hvalile njegov izgled, crnu kosu i držanje. Nakon 20 godina, taj čovjek je sijed, prošao je fazu od tzv. „umjerenog političara“, pa kroz fazu „nosioca evropskih vrijednosti“ do faze kada bi malo da cijepa BiH i da osigura komad zemlje za sebe, u kojem će vječito vladati uz svoje istomišljenike.
Pa i ako se sjetimo Mileta iz mlađih dana kada je kritikovao SDS i optuživao ih za ratne zločine i štetu koju su napravili po BiH. On je opet od umjerenog Srbina, tokom godina postao najveći Srbin na Balkanu. Ne samo visinom i težinom. Nabacio je doduše i dosta kila, ali kao i u slučaju Tita, boja kose se ne mijenja uprkos godinama.
Tu je naravno i Bakir Izerbegović koji relativno ima manji politički staž od ove dvojice, ali dobru perspektivu da svoj narod predstavlja još godinama. Pa Zlatko Lagumdžija, Fahrudin Radončić, Miro Lazović, Ivo Komšić, pa Zvizdić, Džaferović, Špirić, Genjac, drugi Komšić i dr. imaju nakupljenih solidnih tridesetak godina staža u politici.
Još malo kao Tito.
A šta su za to vrijeme uradili? Donijeli su nam navodnu demokratiju na ove prostore, donijeli novo društveno uređenje, donijeli nam nove norme rada i ponašanja, donijeli nam siromaštvo i beskrajnu letargiju. Nemoć da uz njih budemo bolji, budemo bogatiji i sigurniji. A mi kao vjerovatno dijagnosticirani mazohisti, opet ćemo birati iste. Šta fali, možda će ovaj put biti bolji, jer šta su realno i mogli napraviti za ovih dvadesetak godina? Valjalo je prodati sve što je valjalo, valjalo je maksimalno obespraviti one što su se borili za njihove fotelje, valjalo je od radničke klase napraviti podanike i siromahe, a valja nas i dan danas zavađati i usput obećavati da ćemo ipak ući u Evropu, uz uslov da se do tada EU neće raspasti.
Pa, gospodo, ako vam ikada padne na pamet da mijenjate zakon i da sebi prigrabite doživotnu ulogu predsjednika, prije toga pogledajte rezultate kineskog predsjednika.
Uostalom, nema ni potrebe da to rade, naši imaju bolji sistem, malo predsjednik, malo premijer, malo zastupnik, pa opet malo predsjednik i tako u krug. Sve po zakonu.
Pa onda stisnite pa recite da je samo Tito bio diktator.
Uz Tita sam rastao, a zajedno s vama starim. I gledam iste face već decenijama. Bar se nadam da ćemo zajedno u penziju ako ništa drugo?
Doduše, možda kod nas proradi opet kraljevska loza, pa krene kod svih sa oca na sina.
Ko zna?
Što reče jedan uvaženi političar jednom davno:,,DEMOKRATIJA JE TUJ‘‘!
Al Jazeera