-Piše: Vladimir Boričić
Jedan javni sudski proces, već duže vremena, zabavlja, ali i nervira TV gledaoce, a bio je, sva prilika, zamišljen kao veliki demokratski iskorak, da se javnosti pokaže kako se utvrđuje istina i kako se pravda dijeli. Trebalo je opovrgnuti neke ranije kritike da u našem sudstvu ima trulih dasaka. Pravo govoreći, ovaj farsični proces je dokazao da je truo i patos i plafon ove važne državne građevine. ,,Su čime ćemo izać’ pred Miloša“, a to je Evropa od milošte?! Avaj, ona stara „kadija te tuži, kadija ti sudi“, pokazala je svu dubinu svenarodnog iskustvenog znanja i zaključka. (Experientia docet.)
Ovaj proces je, od strane režima, projektovan i providno režiran, ali je, sve dosad pokazao sudijsku pristrasnost i aroganciju, ali i smiješnu stranu. Svjedok saradnik je glupo i bezočno jeo povjerenje TV gledalaca u pravdu i pravičnost naše jurisdikcije. Sve izgleda tužno i smiješno, mada je smijeh strogo sankcionisan i novčano kažnjiv od strane „velevažnog“ sudskog vijeća koje je budno pratilo da se slučajno ne pojavi kakav smiješak na licima optuženih i njihovih branilaca i da se tako naruši procesna disciplina.
Svjedok je počeo da koketira i dominira procesom. Vješto se iskobeljao iz džaka u koji ga je prokurator smjestio i dozvolio mu da vješto pokušava da pohara svu njivu istine poput Kočićevog jazavca pred sudom.
Ubrzo ga je dočekao i pružio mu utočište na jednom TV kanalu zastupnik „žive istine“, dovršavajući isleđivanje mnogo detaljnije i drugačije. Tako je naš „Jazo“ demaskirao nedostatak novinarskog profesionalizma ovog frustriranog i ostrašćenog TV voditelja i udvorice režima.
Kako bismo znali kakvo nam je sudstvo i sudovi da nije bilo ovog famoznog procesa? Ispostavilo se da je ovaj proces jasno upozorenje svima koji traže pravdu i pravičnost od ovakve jurisdikcije da ne gaje velike nade. (Chi si pesce di speranza muore di fame). Ko se hrani nadom umire od gladi, rekli su Italijani.
Preko ovog javnog suđenja vidjeli smo koliko se malo poštuje integritet ličnosti i prezumpcija nevinosti i kako se istražuje istina. Stiče se utisak da je sud pretenciozno sebi stavio u zadatak da po svaku cijenu opravda namjeru ucijenjenog prokuratora. Preneseno na politički teren, proces se izrodio u dvoboj opozicije i inkvizicije. I kao da javnom mnjenju stoji preporuka da navuče masku ravnodušnosti i da bez gnušanja i podizanja glasa prihvati ono što mu se nudi putem ovog procesa koji očito ima ideološku i političku osnovu. Ipak, ostaje nada da će se sud naći pred sudom savjesti. (In foro conscientiae).
Teško je ne narugati se glupostima, kako je rekao rimski pjesnik Juvenal.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.