Pune dvije decenije sastav „Balkanika” osvaja svojom muzikom ne samo naše prostore, već i cio svijet. Frontmen Aleksandar Sanja Ilić utkao je u opus „Balkanike” svoj neosporni talenat, veliko životno iskustvo i odlično poznavanje etno melosa koje vješto kombinuje sa modernim zvucima, stvarajući jedinstven muzički pravac. Ono što je cilj svakog umjetnika – da ga kroz prve taktove, „na neviđeno” publika prepozna i „pročita”, Iliću je sa „Balkanikom” pošlo za rukom.
Ovog proljeća, „Balkanika” će predstavljati Srbiju na 63. „Eurosongu”, kao pobjednik festivala „Beovizija” održanog prošle sedmice u Beogradu.
O učešću na „Beoviziji” i prašini koja se digla poslije pobjede „Balkanike” na nacionalnom takmičenju, pripremama za Lisabon, novom albumu i sjećanjima na prethodna izdanja najbolje pjesme Evrope Ilić govori za „Dan”.
Kakvi su Vaši utisci poslije „Beovizije”, kako ste zadovoljni samim nastupom? Da li je Vaša umjetnička vizija sa „Novom djecom“ ostvarena u punom kapacitetu na sceni Centra „Sava“?
- Svakako da sam prezadovoljan i pjesmom i nastupom, i to je potvrdila ubjedljiva pobjeda i od stručnog žirija i od SMS glasača. Takve pobjede su rijetkost, jer obično žiri i publika ne glasaju isto. Zato je i ustanovljen sistem sa dva glasanja da bi sve bilo objektivnije. Ipak je ubjedljiva nadmoć sa SMS glasačima za mene pravo zadovoljstvo, jer znači da nas je publika ocijenila kao ubjedljivo najbolje.
Još nismo imali prilike da saznamo kako je pobjednička pjesma nastala. Da li ste Vi i Vaša supruga najprije napravili kompoziciju na koju je Danica Krstajić napisala stihove ili je redosled bio obrnut? I kako je Vama kao autoru lakše da radite – da komponujete na napisan tekst ili prvo uradite kompoziciju, pa tragate za adekvatnim tekstom?
– Prvo smo uradili kompoziciju, a onda smo zamolili Danicu da nam uradi tekst. Danica je, inače, supruga našeg producenta Borisa Krstajića sa kojim uskoro završavamo album „Balkanike”. Kada je riječ o sistemu rada, mislim da sve zavisi od situacije. Nekada inspiracija dođe bez teksta, a nekada tekst vodi ka inspiraciji. Mislim da je malo lakša priča kada imate gotov tekst, ali skladno napisan za komponovanje.
Imate bogato evrovizijsko iskustvo. Da li danas imate veću tremu nego kad su „Aske“ 1982. predstavljale Jugoslaviju na „Eurosongu” sa Vašom pjesmom?
– Tada zaista nisam imao tremu. Bio sam mlađi i prepustio sam TV Beograd da odradi posao. Danas je mnogo kompleksnija stvar. Danas mnoge stvari ne bih dozvolio, da me ucjenjuju i da mi određuju šta može a šta ne.
„Eurosong” je iz godine u godinu iznenađivao publiku – vidjeli smo da su pobjeđivale i odlične pjesme, ali i da je u nekim slučajevima ipak bio presudan scenski nastup. Šta ste kao umjetnik naučili o „Eurosongu” za sve ove decenije? Koja je to „žica po kojoj bi trebalo plesati“ da biste izbili na vrh tabele?
– Niko više ne može biti 100 posto siguran šta prolazi, jer ima mnogo segmenata koji moraju da se zadovolje da bi uopšte ušli u priču oko nastupa. Danas je tehnika otišla toliko daleko da na sceni možete da radite šta hoćete i da se bukvalno iživljavate. Ali i tu bi trebalo imati mjere. Ne smije scenski nastup da „pojede” pjesmu. Ne smiju kostimi da zasjene tekst pjesme ili izvođenje. Trebalo bi imati osjećaj dokle u svemu ići. Jedino što je sigurno važno je da pjesma bude odlična i da izvođač bude vanserijski. Mi imamo Danicu Krstić, djevojku od 22 godine koja je student Muzičke akademije u Beogradu i koja po meni pjeva najbolji etno na širokom pojasu Balkana. Tu je i prelijepa Nevena koja takođe izvrsno pjeva. I na kraju Mladen koji je već četiri godine sa „Balkanikom” i koji se proslavio u pjevačkim šou-programima. Sa njima smo sigurni da će nastup biti kvalitetan i zapažen!
„Eurosong” uvijek prate priče da je muzička manifestacija iza koje stoji politika. Da li ste i Vi lično stekli takav utisak ili ne?
– Pa, politika je prisutna svuda i kada je nema. Otkako je uveden žiri TV centara, tu je smanjena mogućnost da SMS glasovi dominiraju i odlučuju, i svaki centar po svom nahođenju kreira svoje glasove. Time je i naša dijaspora malo oslabljena, ali sa jakim glasanjem dijaspore možemo i mi i crnogorska pjesma dobiti značajnu podršku.
Da li ste ikada oprostili Podgorici što „Princeza“ 1984. nije otišla na „Eurosong”?
– Jesam, oprostio sam, jer su pjesmu koja je predstavljala Jugoslaviju te godine komponovali moji drugovi, ali ne znam šta bi bilo sa mojom karijerom da je „Princeza” otišla na „Eurosong”. Možda bih se sada javljao iz Njujorka ili šta ja znam odakle. He, he.
Izuzimajući, naravno, „Novu djecu“, koja se pjesma na ovogodišnjoj „Beoviziji“ Vama najviše dopala i zašto?
– Bilo je dosta dobrih pjesama sa dobrim interpretacijama, ali mislim da nisu pogodile ukus Evrovizije.
Na našim prostorima nijedno takmičenje ne može da prođe bez skandala i bez priče o namještaljkama. Ove godine „Balkanika“ se našla na meti Maje Nikolić koja gotovo pred svako takmičenje u medijima izjavljuje da je „takmičenje namješteno i da je pobjednik unaprijed poznat“. Nije se libila ni da Vas izvrijeđa. Koliko Vas je to ljudski pogodilo?
– Ko gubi, ima pravo da se ljuti! Jedino ne valja da se laže i izmišlja. To se vrlo brzo dokaže.
Koliko će se nastup „Balkanike“ na sceni u Lisabonu razlikovati od onog koji smo vidjeli u Centru „Sava“? Ko će biti zadužen za stajling?
– Nastup će se razlikovati, a i kostimi će se razlikovati. Možemo i da eksperimentišemo, jer već imamo dobre kostime, pa i ako kreator omane možemo da se vratimo na stare.
Na kom jeziku ćete pjevati „Novu djecu“ na „Eurosongu”?
– Na našem jeziku. Uopšte nije potrebno da je prevodimo i pjevamo na engleskom. Možda ćemo napraviti neku varijantu na portugalskom, ali o tom - potom. Dovoljno je da znaju da je naslov „Nova djeca“ i znaće o čemu se radi. To je termin o kom se sada govori u cijelom svijetu. Rađaju se nova djeca, pametnija, ljepša, djeca koja će stvarati bolji svijet. Mi bi trebalo samo da ih podržimo.
Kako Vam se čine pjesme ostalih takmičara iz ex-Yu koji će se pojaviti u Lisabonu?
– Nisam ih čuo. Zaista. Nisam imao vremena. Ovih dana ću sigurno odvojiti vremena za to.
Tokom „Beovizije” na Tviteru su „pljuštali“ komentari; jedan od najduhovitijih glasio je da će „Lisabon uvesti Srbiji vize“, aludirajući na kvalitet pjesama koje su se našle u takmičarskom dijelu. Da li se plašite lošeg plasmana na „Eurosongu” ili ste, svjesni uspjeha koji „Balkanika“ ima u cijelom svijetu, uvjereni da će kvalitet biti prepoznat? I koliko je, uopšte, zahvalno davati ikakve prognoze kada „odlazite u boj“?
– Idemo u boj. Uradićemo sve da predstavimo svoju zemlju u najboljem svjetlu. Idemo izabrani od našeg naroda i to smo mi. Šta će biti, vidjećemo u subotu, 12. maja, iza ponoći. „Balkanika” nije prvi put u Evropi, i na osnovu dosadašnjih nastupa u raznim zemljama Evrope možemo biti sigurni da će im se dopasti, a šta će žiriji centara da odluče, na to ne možemo da računamo. U svakom slučaju se vraćamo iz Lisabona „ili sa štitom ili na njemu“.
Snežana Moldovan
Foto: G. Jović, S. Sarić/RTS
Kumstvo sa Đurišićima iz Bara
Kad ćete doći u Crnu Goru?
– Sa „Balkanikom” već oko 15. maja u Herceg Novom, ali uskoro idem privatno. U Crnoj Gori ću sa suprugom biti 3. marta na vjenčanju kćerke mojih kumova. To je divna priča. Bio sam na Evroviziji u Rimu sa Bebi Dol i jednog dana sam sa svojim prijateljem Slobom Markovićem otišao do naše ambasade u Rimu. U neformalnom razgovoru sa našim konzulom u jednom trenutku nas je pitao da li imamo pasoše da bismo bili kumovi dvoma mladih iz Bara. Došli su u Rim i željeli da se tu vjenčaju. Ušli smo u sobu i vidio sam dvoje prelijepih mladih ljudi koji su se kao golupčići stisli jedno uz drugo. Obavili smo vjenčanje sa Natašom i Žarkom, sada oboje Đurišić. Poslije mnogo godina vidjeli smo se u Baru kada je „Balkanika” imala koncert. Njihova djeca su tada imala osam i deset godina, i sada je došlo vrijeme da moja supruga Tatjana Karajanov i ja idemo na vjenčanje njihove kćerke. Život pravi jako lijepe i interesantne priče.
Novi album pred „Eurosong”
Kad možemo da očekujemo novi album „Balkanike“?
-Album je već priveden kraju. Predstoji još par izmjena i gotovo! Nadam se da ćemo ga „vrućeg“ ponijeti u Lisabon.