Informacije koje je „Dan“ juče ekskluzivno objavio sa fotografijama posmrtnih ostataka stradalih u jami „Kotor“ kod Nikšića, pitanje postojanja te masovne grobnice iz perioda Drugog svjetskog rata nakon 76 godina od zločina napokon je javno pokrenuto. Kako smo objavili, nedaleko od Nikšića, u mjestu Dubrave (gornjepoljski rejon) nalazi se jama, u narodu tog kraja poznata pod nazivom „Kotor“, u kojoj je, koliko smo uspjeli da saznamo tokom dužeg istraživanja, u periodu od 1942. pa do početka 1943. godine surovu smrt našlo više od 300 lica, uglavnom nevinih mještana koji se nijesu slagali sa idejama tadašnjeg komunističkog režima. Fotografije koje je snimio naš fotoreporter Željko Šapurić potvrdile su postojanje ljudskih kostiju u unutrašnjosti bezdana, na dubini od 31 metar. Iz Uprave policije tvrde da su već obavijestili nadležno tužilaštvo, te da će preduzeti određene aktivnosti iz domena svog rada.
– Službenici Centra bezbjednosti (CB) Nikšić su o pronalasku potencijalne masovne grobnice na području opštine Nikšić obavijestili nadležnog tužioca. Službenici CB Nikšić će izaći na lice mjesta i prikupiti relevantne informacije i saznanja. Sve dalje mjere i radnje biće preduzimane u koordinaciji i po nalogu nadležnog tužioca, naveli su iz Uprave policije.
S obzirom na to da su ratni zločini, koji prema potpisanim konvencijama ne zastarijevaju, a prema važećim zakonima Crne Gore u nadležnosti Specijalnog tužilaštva, juče smo im se obratili sa pitanjima da li će i kada preduzeti mjere da se lokalitet Kuline u Dubravama obezbijedi, a kosti postradalih iz jame ekshumiraju, te da li su u proteklom periodu imali sličnih informacija i šta su tim povodom uradili, ali odgovore nijesmo dobili. Nikakve konkretne mjere tim povodom juče tokom dana nijesu preduzete, u šta se uvjerila i ekipa „Dana“ koja je ponovo obišla lokalitet gdje je jama. Mjesto se, inače, nalazi iznad nikšićkog sela Šume, a sama lokacija obrasla je u nisko rastinje, dok je otvor u jamu prekriven ogromnim kamenim pločama. U najbližoj okolini tokom dana nije bilo policije, a kamene ploče ostale su na istom mjestu na kojem su ostavljene nedavno kada je naša ekipa po prvi put od kada se desio stravični zločin otvorila bezdanicu i snimila njenu unutrašnjost. Specijalno tužilašvo, smatraju u Centru za građansko obrazovanje(CGO), dužno je pristupiti sveobuhvatnom istraživanju navedenog slučaja, snimanju lokacije, vođenju evidencije i svih ostalih radnji u pravcu ekshumacije, obrade podataka i identifikacije posmrtnih ostataka.
– Neophodno je utvrditi i krivičnu odgovornost za ovaj zločin, posebno imajući u vidu da je Skupština Crne Gore u oktobru 2010. godine donijela Zakon o potvrđivanju Evropske konvencije o neprimjenjivosti zastare na zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, čime bi se spriječila dodatna viktimizacija onih koji su stradali, ali i njihovih porodica. Takođe, tužilac je dužan da informiše građane o preduzetim radnjama i stečenim saznanjima o svim onim događajima o kojima svakodnevno saznajemo u javnosti, pa i o ovom, i potvrdi ili opovgrne istinitost plasiranih informacija i na taj način suzbije mogućnost vođenja istraga u medijima i stvaranje drugačije stvarnosti – izjavila je za naše novine Tamara Milaš, saradnicima na programima u CGO.
U lokalnoj upravi grada pod Trebjesom o postojanju potencijalne masovne grobnice saznali su iz teksta u „Danu“. Predsjednik opštine Nikšić Veselin Grbović nam je kazao da će se, kada se upoznaju sa detaljima, odrediti povodom konkretnog slučaju i obavijestiti nas o preduzetim aktivnostima koje će biti usmjerene na otkrivanju istine o eventualnom zločinu.
B.Brašnjo
FOTO: Ž. ŠAPURIĆ
I komunisti traže istinu
U Opštinskom komitetu Jugoslovenske komunističke partije (JKPCG) Nikšić navode da ne sumnjaju u postojanje jame „Kotor“ i mnogih drugih, ali su sigurni da zločine, ukoliko ih je bilo, nijesu počinili komunisti jer, kako naglašavaju, „svi borci NOR-a nijesu istovremeno bili i komunisti“.
– Čudi što niko od rodbine i potomaka stradalih do danas nije pokrenuo to pitanje. Ako to nijesu smjeli dok su komunisti bili na vlasti, mogli su poslednjih 30 godina. Zahtijevamo da se informacije o jami „Kotor“ pod hitno preispitaju, posmrtni ostaci ekshumiraju i da se utvrdi ko su ti ljudi i kako su stradali – saopštio je Radislav Stanišić, predsjednik Opštinskog komiteta Nikšić.
Župljanin prva žrtva?
O stravičnim zločinima komunista svojevremeno je autoru ovog teksta svjedočio sada preminuli Radomir Radulović iz gornjepoljskog sela Zavrh. I u njegovoj porodici partizani su marta 1942. godine napravili pokolj ubivši mu u rodnoj kući, za stolom tokom večere, oca Stanka i djeda Spasoja.
– Slušao sam kao dijete o jami „Kotor“, znaju ljudi ovog kraja gdje je, ali ne smiju da kažu. Koliko znam u nju je prvi bačen jedan Župljanin koji je novembra 1941. godine došao kod prijatelja u Mokru njivu, Zavrh i Miločane na slavu Aranđelovdan. Kad je krenuo nazad bio je malo popio pa je uzvikivao usput „Živio kralj Nikola“. Miločanski partizani su ga odmah uhvatili i sproveli u Gornje Polje. Valjda su mu sudili, a onda ga poveli, navodno, da zajedno sa njima pođe do Risna i Kotora gdje su ovdašnji mještani kupovali so i druge namirnice. Kad je shvatio kuda ga vode pokušao je da se brani, ali su ga nadjačali i kundacima oborili i potom, kako su mi pričali, poluživog bacili u jamu, ispričao je starina 2007. godine a svjedočenje o krvavoj večeri u njegovoj kući objavio je naš tadašnji nedjeljnik „Revija D“.
Originalna dokumenta sa izjavama svjedoka o surovim likvidacijama
Nakon što je „Dan“ objavio ekskluzivne podatke o jami, dobili smo dva originalna dokumenta koja svjedoče o njenom postojanju. Prvi datira iz decembra 1942. godine i u pitanju je obraćanje tadašnjeg protojera stavrofora Milana Ćukovića komandiru Žandarmerijske čete nikšićke. Prota Ćuković je molio da se povede istraga o smrti sveštenika Vasa Popovića, kojeg su strijeljali partizani u Gornjem Polju, a potom ga bacili u tamošnju jamu.
– Uprava opštine Vučedolske u Vraćenovićima svojim aktom od 27. juna 1942. br. 79, dostavila je izvještaj da je Vaso Popović, Petrov, sveštenik iz Baošića, strijeljan krajem mjeseca januara 1942. godine, ali da nije poznat datum, ni mjesto njegove smrti. Saznao sam da je sveštenik pokojni Vaso kao borac nacionalista uhvaćen od partizana 19. januara u selu Vrbi… i da je odatle odveden u Pivu, selo Plužine, svezan u lancima i po najvećoj ciči-zimi sproveden za Šipačno..., navodi prota Ćuković u obraćanju.
Dalje obavještava Žandarmeriju da su sveštenika Popovića, prema onome što je uspio da sazna, sproveli u jedno gornjepoljsko selo gdje su ga strijeljali zajedno sa predsjednikom vučedolske opštine Ristom Bjelicom i to na Savindan 1942. godine , a potom su ih bacili u jamu.
– Molim da se povede istraga kada i gdje je ubijen, i ko ga je ubio, i gdje je zakopan radi toga da bi se njegove mučeničke kosti sakupile i dostojno sahranile kao primjerenog sveštenika i uzornog nacionaliste, naveo je između ostalog u molbi protojerej stavrofor Ćuković.
Na molbu Danice Kokolj, udovice Obrada Kokolja, Opština nikšićka je decembra 1942. godine izdala uvjerenje u kojem su izjave dva svjedoka o smrti njenog supruga. Obrad je inače bio ložač na željeznici, a ubijen je i bačen u jamu u Gornjem Polju.
– Znamo tačno i pod prijetnjom zakletve i zakonske odgovornosti tvrdimo da je moliteljkin muž, pokojni Obrad Jovanov Kukolj, ložač na željeznici, poginuo 6. januara 1942. godine u Gornjem Polju, od strane komunista-partizana, kada su ga odveli i ubili, a potom ga bacili u jamu. Do danas nije vađen iz jame, te ni opijelo nad njim nije izvršivano, izjava je svjedoka Gavrila Albijanića i Jova Repovića, koja je navedena u izdatom uvjerenju.
Potpisujemo, ali ne sprovodimo
Milaš je podsjetila da je Skupština usvojila Rezoluciju parlamentarne skupštine Savjeta Evrope iz 2006. godine o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka i Rezoluciju o uklanjanju nasleđa bivših komunističkih totalitarnih sistema.
– To dodatno obavezuje da se primjereno odnose prema svim žrtvama Drugog svjetskog rata i režima koji su proistekli iz tog rata, a sve u cilju postizanja pravde za stradale, izgradnje demokratskih kapaciteta društva koje je bilo zahvaćeno ratom i zagovaranja trajnog mira u Crnoj Gori, ali i u cijelom regionu – istakla je Milaš.
Crnu Goru, kako je navela, nažalost, karakteriše stalno potiskivanje neprijatnih pitanja iz prošlosti i kontinuirane političke nespremnosti da se suočavanja sa prošlošću pošteno, efikasno i održivo izvedu. Bili smo i ostali, smatra Milaš, politički podijeljena država, ali te podjele ne mogu nikad biti opravdanje ni za jedan zločin, te je važno raditi, kako na istraživanju svih navoda i dokaza o pojedinačnim slučajevima ratnih zločina, tako i na uspostavljanju kulture sjećanja.
– Do danas veliki broj tih žrtava i njihove porodice nijesu rehabilitovani i obeštećeni na adekvatan način od strane države Crne Gore, iako je to bila obaveza shodno skupštinskoj deklaraciji iz 1992. godine i obećanjima Vlade da će ova pitanja uvrstiti na svoju agendu i riješiti na adekvatan način, naglasila je Milaš.