Žrtvama policijskog mučenja i zlostavljanja treba obezbijediti besplatnu pravnu pomoć, ocijenila je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević u apelu upućenom potpredsjedniku Vlade i ministru pravde Zoranu Pažinu.
Iz te NVO ponovo su predložili da se dopunom Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u članu 13 obezbijedi pravo na besplatnu pravnu pomoć i žrtvama mučenja i zlostavljanja od strane državnih službenika.
Gorjanc Prelević podsjeća da Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u članu 13 obezbjeđuje ovu vrstu podrške, pored socijalno ugroženih osoba, samo žrtvama krivičnih djela nasilje u porodici i trgovine ljudima.
– Smatramo da je posebno nepravedno rješenje prema kojem žrtve policijskog zlostavljanja nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć, dok, istovremeno, važeći Zakon o unutrašnjim poslovima i Predlog zakona o unutrašnjim poslovima, predviđaju pružanje besplatne pomoći policijskom službeniku protiv koga se vodi postupak zbog upotrebe sredstava prinude. Tako policijski službenici koji eventualno zlostavljaju građane imaju pravo i na državnu i na sindikalnu pomoć, dok su žrtve policijske torture u nezavidnoj poziciji – ukazala je Gorjanc Prelević.
Ona je istakla da takvo stanje stvari ne doprinosi poštovanju ljudskih prava i suzbijanju torture.
– Akcija za ljudska prava smatra da predložena mjera nije i jedina mjera koju država treba da preduzme da bi suzbila pojavu zlostavljanja od strane državnih službenika – naglasila je Gorjanc Prelević.
Iz HRA podsjećaju da su u 2013, 2016. i 2017. godini apelovali da se izmjenama Krivičnog zakonika spriječi da zastarijevaju krivično gonjenje i izdržavanje kazne za krivična djela koja inkriminišu akte torture i da se povećaju kazne propisane za ta krivična djela. Napominju da je to u skladu i sa preporukama Komiteta protiv torture Ujedinjenih nacija Crnoj Gori iz 2014. godine.
– Nažalost, kako prilikom poslednje izmjene KZ za ove naše predloge nije bilo sluha, sad nam preostaje da na njih ponovo ukažemo Komitetu protiv torture, da bi oni 2018. godine, prilikom narednog razmatranja izvještaja Crne Gore, ostvarili dodatni uticaj na Vladu Crne Gore da promijeni stav – istakla je Gorjanc Prelević.
Iz HRA ističu da već treći put apeluju na Vladu Crne Gore da dopunom Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći obezbijedi besplatnu pravnu pomoć i žrtvama zlostavljanja i mučenja od strane državnih službenika. Najavili su da će u radnoj grupi koja radi na novom Zakonu o unutrašnjim poslovima predložiti da se izostavi pravo na besplatnu pravnu pomoć za policajce koji se terete za zlostavljanje i mučenje.
– Takva pomoć može da bude stvar njihovog sindikalnog organizovanja, a ne državne podrške, jer se tako ohrabruje tortura –naglasili su iz HRA.
Poslednji slučajevi policijske torture ponovo su aktuelizovali ovaj problem, za koji do danas nije bilo adekvatne reakcije nadležnih. Pripadnici Interventne jedinice policije Mladen Vujović, Marko Stojanović, Vukoman Maraš, Slavko Furtula i Miloš Bečanović sumnjiče se da su zlostavljali trojicu mladića u centru Podgorice. Nakon što je objavljen video-snimak na kojem se vidi kako policajci tuku mladiće, smijenjen je šef Interventne jedinice Marko Radusinović. Nakon ovog slučaja, direktor Uprave policije Slavko Stojanović zatražio je utvrđivanje odgovornosti načelnika cetinjske policije Miloša Vučinića zbog moguće povrede službene dužnosti. Vučinić se sumnjiči da je nezakonito upotrijebio prinudna sredstva prilikom hapšenja 20. februara.A.O.
Policijska tortura bez djelotvorne istrage
Najdrastičniji primjeri policijske torture desili su se tokom oktobarskih protesta 2015. godine, kada su pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) brutalno pretukli više građana, za šta niko nije odgovarao. Teške tjelesne povrede tada su, između ostalih, zadobili i Milorad Mijo Martinović, Branimir Vukčević i Momčilo Baranin. Iako je Ustavni sud utvrdio da nadležne institucije nijesu sprovele djelotvornu istragu o policijskoj torturi, nijedan od policajaca koji su učestvovali u brutalnom prebijanju građana do sada nije odgovarao. Na pet mjeseci zatvora osuđen je samo komandant SAJ-a Radosav Lješković, i to zbog prikrivanja sajovaca koji su mučili i prebijali građane prilikom razbijanja protesta. Lješković zbog toga čak nije ni smijenjen, već samo suspendovan, a nakon izdržavanja zatvorske kazne vratio se na čelo SAJ-a.