- Piše: Čedomir Antić
Mnogo mi je krivo kad vidim očiglednu nepravdu. Kleveta i teška riječ me baš oneraspolože. Čudno je zato da ništa posebno nisam osjetio kada sam pročitao izjavu direktora NLB Montenegrobanke da je Crna Gora, po nekim stvarima, gora o Burkine Faso. Na ,,nesrećnog’’ slovenačkog bankara se odmah sručila lavina kritika. Njegovi pretpostavljeni su se, po starom deželijskom običaju, od njega ogradili. A ponosite crnogorske finansijske vlasti oduzele su mu dozvolu za rad. Javnost, međutim, treba da zna da uvaženi bankar možda nije bio u Burkini Faso, toj siromašnoj zapadnafričkoj državi, ali da svakako nije mogao čuti da su tamo nekog njegovog kolegu u skorije vrijeme premlatili gvozdenim šipkama na parkingu usred glavnog grada koji se zove Ougadogu... Njemu se to, kako pišu novine, dogodilo u Podgorici, pa je možda ljut... Eto čak i u divljoj i varvarskoj Srbiji, koja ima potraživanje prema Sloveniji od 100 miliona eura samo za penzije i gdje je preteča njegove banke ostavila hiljade prezadovoljnih štediša, nema takvih situacija...
Burkina Faso je zaista mnogo gora od Crne Gore. Eto, na primjer, tamo je rođen, djelovao je i uz pomoć jedne velike države današnje EU prije tridesetak godina ubijen je jedan od najvećih ljevičara savremenog svijeta Tomas Sankara. Bio je to pravi ljevičar, koji je stradao za svoje ideje, nije to bio prebogati tiranin koji služi NATO-u, obespravljuje čitave narode i pravi nekanonsku crkvu u 21. vijeku. Sankarea je naslijedio jedan talenat sličan crnogorskim DPS-ovcima, ali je, zamislite, nedavno IZGUBIO IZBORE! Kakav afrički debakl... Da je nekadašnja Gornja Volta zaista bila država koja bi mogla da se mjeri sa Crnom Gorom, trebalo je da ovaj predsjednik bude ozbiljniji i održi se makar koliko i njegov jugoistočni susjed, nedavno s vlasti otjerani Robert Mugabe...
Eto, možda nije riječ o korektnim poređenjima. Slovenački bankar se i ogradio rekavši da je Crna Gora „po nekim stvarima“ gora od Burkine Faso. Dakle, Crna Gora je gora po nekim pitanjima a, što bi u Republici Srpskoj rekli, Gornja Volta je po nečemu „gornja“ u odnosu na zvaničnu Podgoricu... To je uopšte rečeno naša evropska oholost. Kada porede Crnu Goru sa Republjik Kosova ili Ščipnijom, onda režimskim pesnicima suze milosrđa pođu na oči. Kako i ne bi kada su Rama i Tači dva najbolja imitatora predsjednika Đukanovića. A Enver Hodža mu je – da se ogradim na slovenački način – „po nekim pitanjima“ istinski uzor.
Crna Gora je mnogo naklonjena ideji tolerancije i evropskih vrijednosti. Zato vidimo da je sve svoje skromne snage usmjerila ka zatiranju srpskog imena, tradicije i crkve, pa je logično da bude u potpunosti tolerantna i solidarna prema svim drugim državama i narodima svijeta. Ne vidim stoga razlog da uprošatavaju karijeru slovenačkom bankaru (dovoljno je valjda što ga je neko nepoznat i neuhvaćen već tukao štanglama), mogu Burkini Faso da oproste poređenja, ako već mogu da „Kosovu“ poklanjaju hektare suverene srpske, ovaj crnogorske zemlje.
Zemlja oko koje se digla čitava javnost siromašne i od šovinizma izbezumljene albanske republjike u oba je slučaja srpska. Oni usporavaju svoje evropske integracije, koje samo što nisu (Kris Paten je rekao Mlađanu Dinkiću davne 2002. da Kosovo ne vidi u EU ni 2052. godine), zbog par stotina hektara zemlje na kojoj žive Srbi! Kosovo i Metohija su za UN još uvijek pokrajina Republike Srbije, prema tome, u svakom slučaju govorimo o srpskoj zemlji. Šta je Filip Vujanović, lažni predsjednik koji je 2013. izgubio izbore, ali je ustoličen zahvaljujući sili i kolaboraciji DPS-a, potpisao sa Hašimom Tačijem, niko ne zna, ali mještani sela Velika i njihovi susjedi protestuju. Traže objašnjenje, dok Vujanović ćuti kao da je nešto kriv.
Zločinac se vraća na mjesto zlodjela, pa tako vjerovatno i Tači. Poznato je da je jako važno da mlada republjika otme dio atara sela Velika. Tamo su albanski nacisti, esesovci – vulentari, oni koji su Hitlera svrstali u svijet fisa i zvali ga sjetno „teča“ (iako ga nikada nisu upoznali), poubijali veliki broj mještana. Takođe, kada je NATO vodio onaj rat za koji je Đukanovićev režim tvrdio da nije njegov, u obližnjem Murinu ubijeno je šest civila, među njima i četvoro djece. Dakle, sve se uklapa. Trebalo je, ipak, da crnogorske vlasti malo požure. Ugrozile su mladu kosovarsku demokratiju čiji su stubovi ekstremisti koji se bore protiv osnivanja međunarodnog suda za ratne zločine u organizaciji onih koji su im stvorili i priznali etnički očišćenu državu. Bolje bi bilo da je Vujanović svoju tajnu diplomatiju, ako je tajna, ako je uopšte diplomatija i ako se išta i dogodilo, primijenio prije pola godine. Tada je na talasu opšteg oduševljenja što je zemlja tijesnom parlamentarnom većinom uvedena u društvo zločinaca koji su ubili nedužnu djecu mogla da, na štetu Crne Gore, bude ispravljena granica sa otetim dijelom Srbije.
Nazdravlje! Niste vi Đukanovićevi satrapi za poređenje sa Burkinom Faso. Živjela Burkina Faso!
(Autor je istoričar i
docent na Filozofskom
fakultetu u Beogradu)