Pitanje Kosova ovdašnja vlast mora da riješi ove godine ili najkasnije do početka 2019. godine, smatraju analitičari. Formula će, napominju oni, svakako biti specifična, a veliku ulogu imaće etnički momenat, piše beogradski „Blic”.
Postizanje dogovora između Beograda i Prištine otežava nejedinstvenost EU po tom pitanju. To se ogleda u činjenici da je Španija dostavila „non pejper” pred usvajanje strategije proširenja na Balkan u kom „stopira” Kosovo, a samo nedjelju dana kasnije slovenački predsjednik Borut Pahor najavio je da će pokušati da utiče na to da i preostalih pet članica EU prizna Kosovo.
Ne treba zaboraviti da je to pitanje i teren kroz koji i Zapad i Moskva pokušavaju da ostvare uticaj na Srbiju.
U skladu sa tim, srpskim vlastima je sagovornik u Beogradu bio američki senator Ron Džonson dok posjetu Srbiji započinje i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov. Očekuje se da će Kosovo biti tema i tih razgovora, imajući u vidu da je Moskva jedan od saveznika Srbije i da je naša zemlja najavila da će zahtijevati da se Rusija uključi u dijalog ako to učine i SAD.
Pitanje je i kakvo će rješenje srpska vlast staviti na sto pred Prištinu, imajući u vidu da je šef države Aleksandar Vučić gurnuo na stranu pet modela koje su neki od stručnjaka predlagali – model dvije Njemačke, realnu uniju, podjelu Kosova, kiparski model i model Hongkonga. Najprihvatljiviji mu je bio model realne unije.... Jedno je sigurno, početak 2019. je krajnji rok, piše „Blic”.
U prilog tome ide i najava predsjednika Vučića da će krajem aprila govoriti o predlogu o „rješenju Kosova”.
Vučić je istakao da predlog s kojim će izaći pred građane Srbije sigurno neće biti „dragi Albanci, prepuštamo vam sve”.
– Ja ću svakako izaći sa predlogom pošto nijesam bio kukavica ni kada smo sproveli fiskalne reforme, čime se hvalimo i dičimo, a i drugi nas hvale. Imaću hrabrosti da kažem šta je predlog. Ako ga ne bismo imali, imali bismo zamrznuti konflikt – objasnio je on.
Vučić je primijetio da su ideje koje se ponovo pojavljuju, o podjeli i sličnim modelima, neozbiljne, a da mi treba da idemo za ozbiljnim ciljevima.
– Više različitih papira sam do sada pocijepao – a iza svih tih „novih” predloga krije se pokušaj da svi kažu: „Vučić je dovoljno jak, umije da trpi kritiku, napade, ajde da ga natjeramo da to, ne baš formalno, ali da nekako prizna, a mi ćemo da vidimo šta možemo da damo Srbiji, ali neka zaborave na Kosovo” – rekao je Vučić.
Boban Stojanović, s Fakulteta političkih nauka, kaže za „Blic” da djeluje da je 2018. godina u kojoj bi rješenje kosovskog problema trebalo da dobije obrise, a možda i da postane konačno. On smatra da su pritisci da se što prije formalizuje odnos Srbije i Kosova sve veći, dok se vlast u Beogradu trudi da to što više odloži. Na pitanje kako će izgledati pravno obavezujući dokument kojim će biti zadovoljni i Srbi i Albanci, Stojanović kaže: „Nikako”.
– Ono s čim će se izaći pred građane sigurno nije nešto čime će građani biti zadovoljni. Sve češće se pominje i mogućnost da građani na referendumu odluče – kaže Stojanović.
Profesor Pravnog fakulteta Bojan Milisavljević napominje da će veliku ulogu u pronalaženju modela imati etnički momenat.
– Očigledno je da se ovo pitanje stavlja na dnevni red i da je uticaj drugih država poprilično jak. Sa stanovišta Srbije nije lako naći rješenje. To bi bio potpuno specifičan model koji nigdje nije primjenjivan, budući da se radi o dva različita entiteta – kaže Milisavljević, i dodaje da ugovor mora da bude u skladu sa Ustavom Srbije: „Imamo Ustav iz 2006. i ništa mimo njega ne može da se pregovara. To nama, ako ne bude promjena, vezuje ruke”.
Najpovoljniji momenat
Zamjenik direktora Kancelarije za KiM Dušan Kozarev ističe za „Blic” da će stav o toj važnoj temi Srbija formulisati u politički najpovoljnijem momentu.
– Kroz proces unutrašnjeg dijaloga činimo sve da omogućimo da se iznese najširi spektar mišljenja o raznim aspektima pitanja KiM, i to će svakako biti korisno prilikom formulisanja stava Beograda kada se procijeni da je za to najpovoljniji politički trenutak. Stav bi, razumije se, u demokratskom procesu trebalo da iskažu i građani, a konačni cilj je da osnažimo naše ukupne nacionalne kapacitete za rješavanje najvažnijeg državnog pitanja – kaže Kozarev.