Javni servis se ne smije opet pretvoriti u oruđe vlasti, jer će se stanje u njemu reflektovati na kompletnu medijsku zajednicu u Crnoj Gori, ocijenjeno je na konferenciji „Istraživačko novinarstvo i etički kodeks-prepreke, izazovi i kako dostići profesionalne standarde“, koju je organizovao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN–CG). Na konferenciji je ocijenjeno i da je priča oko RTCG test za Evropsku uniju (EU) na kom će se vidjeti da li će oni nastaviti da tolerišu vlasti izostanak konkretnih reformi, kroz priču „radi se, ali treba još”.
– Ne dajte javni servis jer on pripada svim građanima, a ne samo vlasti – poručila je programska direktorica Mirovnog instituta u Ljubljani Brankica Petković, koja je ocijenila da su u poslednje vrijeme centri moći u regionu, ali i u svijetu, objavili rat slobodnom novinarstvu.
Direktor RTCG Vladan Mićunović ocijenio je da ambijent u kojem rade mediji ne podstiče istraživačko novinarstvo, te da se osjeća trend jačanja kontrole nad poslenicima javne riječi.
– Nije suština javnog servisa promovisanje vladinih politika, već njihovo propitivanje. U Crnoj Gori postoji praksa organizovanog laganja, koja je široko rasprostranjena. Oni koji pružaju najveću podršku kampanji za suzbijanje lažnih vijesti, najviše lažu, jer kod njih je sve kada govorimo o novinarskom proizvodu „fejk”(lažno) – istakao je Mićunović.
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika „Dana” Nikola Marković upozorio je da su slobodni mediji u Crnoj Gori na meti besprizorne kampanje u tabloidima bliskim vlasti, koji, kako je rekao, čekaju najmanju grešku da bi pravili afere koje se koriste za skretanje pažnje javnosti sa nepočinstava funkcionera. Marković je ukazao i da je vlast iskoristila odsustvo opozicije iz parlamenta i izmijenila Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji im sada omogućava da sve proglase za tajnu. Ukazao je da su istraživači još ugroženi jer do sada nije riješen nijedan veliki slučaj napada na novinare.
– Počevši od ubistva glavnog i odgovornog urednika „Dana” Duška Jovanovića, pa preko bombaškog napada na „Vijesti”. To su redakcije i ljudi koji su radili istraživačke tekstove, koji su se trudili da sa svojim novinarima objelodane razne koruptivne stvari – istakao je Marković.
Predsjednica CIN-a Milka Tadić Mijović je ukazala da je Crna Gora loše kotirana na indeksu slobode medija, pa je rame uz rame sa Nigerijom i nije daleko od Turske, a razlog za to su pritisci na medije i novinare, te finansijsko iscrpljivanje.
Direktorica Balkanske istraživačke regionalne mreže (BIRN) Gordana Igrić pohvalila je blok nezavisnih medija u Crnoj Gori koji je ujedinila ideja, iako se svi bore za tržište. Kako je ocijenila, Crna Gora je uspjela da zadrži medijski blok koji je kritičan prema vlasti, „uprkos teškoćama koje taj blok ima sa reklamama i pritiscima“.
Glavni urednik dnevnika „Vijesti“ Mihailo Jovović kazao je da su etika i istraživačko novinarstvo povezani poboljšanjem vladavine prava, i odnosom vlasti prema vladavini prava. Istakao je da Crna Gora ima dobre zakone, ali vlasti ne žele da ih primijene, i oni koji ne daju informacije koje su po zakonu dužni da daju, ne snose nikakve posledice.
Glavni urednik CIN-a Slavoljub Šćekić ukazao je da u Crnoj Gori imamo provladine nevladine organizacije koje su zadužene da kritikuju one koji nijesu vlast u državi i prozivaju sve kritičare.
Plamena Halačeva iz Delegacije EU u Crnoj Gori kazala je da se sve manje provjeravaju činjenice koje se objavljuju u medijima. Ona je ukazala da istraživačko novinarstvo služi da se iznesu određene priče koje uzburkaju i pokreću emocije, a čitaoce treba da učine zadovoljnim ili ih natjeraju da djeluju u skladu sa tim.
M.S.
Vlada podržava samoregulaciju
Ministar pravde Zoran Pažin je poručio da će mediji, u mjeri u kojoj budu težili jedinstvenoj samoregulaciji, imati podršku Vlade, koja će nastojati da učini ekonomski održivim koncept medijske samoregulacije, ne miješajući se u nezavisnost. On je naveo da međunarodni pravni instrumenti koji su obavezujući za crnogorsko društvo ne uređuju slobodu izražavanja i slobodu medija kao apsolutno pravo, nego pravo uslovljeno u značajnoj mjeri.