Uprkos ustavnom određenju da je Crna Gora država socijalne pravde, ta pravda je očigledno selektivna s obzirom na to da gotovo 200.000 crnogorskih građana živi u siromaštvu i na rubu egzistencije. Danas se u svijetu obilježava 20. februar – Međunarodni dan socijalne pravde, a u Crnoj Gori brojne porodice ne mogu obezbijediti ni jedan normalan obrok svojoj djeci.
Prema podacima Monstata iz 2013. godine, apsolutna linija siromaštva iznosila je 186 eura i, prema tadašnjim procjenama, na samoj granici egzistencije živjelo je preko 50.000 građana. Gotovo 10.000 penzionera žive od svega 125 eura mjesečne penzije. Socijalnu pomoć prima skoro 29.000 građana, odnosno skoro 9.000 porodica. Bez posla je oko 48.000 građana, a procjene su da preko 85.000 zaposlenih ima platu manju od 250 eura. Minimalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi 797 eura.
Naplata poreskog duga, smanjenje nadoknada javnim finkcionerima, progresivno oporezivanje dobiti pravnih lica, oporezivanje dohotka, mjere su koje humanitarna fondacija Banka hrane predlaže u cilju efikasnije borbe protiv siromaštva.
Izvršna direktorica Banke hrane Marina Medojević smatra da je najveća bolest modernog doba nezadovoljstvo, stvoren je jaz između manjine koja je bogata preko mjere i mnoštva osiromašenih i očajnih ljudi. Smatra da bi svako trebalo da ima minimum uslova – krov nad glavom i hranu, da bi bio u stanju da funkcioniše kao ljudsko biće.
– Crna Gora je po Ustavu socijalna država, ali kao socijalna država ona je u velikoj krizi. Naročito je izražen problem socijalne krize, ozbiljnog siromaštva, diskriminacije na tržištu rada. Ovome se dodaje i veliki postotak korupcije i nepotizma, što doslovno onemogućava nezaposlene u njihovom nastojanju da pronađu adekvatno radno mjesto za koje su školovani ili osposobljeni. Broj ljudi koji koriste razne vidove socijalne pomoći povećao se protekle godine i to za čak 763 porodice sa oko 4.500 članova. Veliki je broj onih kojima je ova podrška potrebna, a koji zbog određenih zakonskih prepreka (potencijalnog porodičnog nasledstva od kojeg ne mogu prihodovati, evidentiranja kao zaposlenih iako ne primaju platu) ne mogu da je ostvare, što je zabrinjavajuće jer su ljudi prepušteni sami sebi – naglasila je Medojevićeva.
Ona ističe da je socijalna pomoć neprihvatljivo niska i da se kreće od 63,50 do 120,7 eura. Sa tim iznosima, prema njenim riječima, ne garantuje se golo preživljavanje najugroženijih.
– Broj nezaposlenih koji traže posao iznosi preko 50.510, prema zvaničnim podacima. Ima mnogo neevidentiranih nezaposlenih ljudi, pa je broj onih kojima posao treba mnogo veći. Osim siromaštva među dugogodišnjim nezaposlenim, penzionerima sa najnižim primanjima i korisnicima socijalne pomoći evidentno je i povećanje siromaštva među zaposlenim osobama. Prema podacima Poreske uprave, najveći broj ljudi u Crnoj Gori prima platu između minimalca i 250 eura – navela je direktorica Banke hrane.
Kako kaže, socijalni karton je trebalo da poveže više institucija koje imaju svoje baze podataka kako bi dao precizan uvid u stvarno stanje socijalno ugroženih. Medojević upozorava da raste bogatstvo uskog broja ljudi, dok istovremeno raste broj siromašnih.
– Zašto mi kao država ne želimo da imamo poznate, imenom i prezimenom, ljude kojima stvarno treba pomoć, što je bio zadatak socijalnih kartona, nije jasno – saopštila je Medojević.
Navodi da je neshvatljivo da nemamo zvanične podatke o siromaštvu od 2013. godine i samim tim ni informacije koliko je siromašnih među mladima, starima, niti kolika je stopa rizika od siromaštva.
– Povećanje PDV-a, akciza, ukidanje nadoknada za majke samo su neke od mjera kojima Vlada teret krize prebacije na osiromašene građane, što je neprihvatljivo. Kao država štitimo one koji imaju kapital što nije primjeremo zemlji socijalne pravde. Ne znamo zašto se čeka sa otvaranjem socijalnih prodavnica, narodnih kuhinja u svim većim gradovima, uvođenjem besplatne užine u školi, besplatnog prevoza za đake, stipendiranjem djece iz socijalno ugroženih porodica do sticanja prvog zvanja, izgradnjom socijalnih stanova sa okućnicama, a prvenstveno prioriteta pri zapošljavanju najugroženijih, davanjem posebnih pogodnosti poslodavcima. Zašto ne oslobodimo poreza najosnovnije životne namirnice, hranu za bebe i osnovna higijenska sredstva – upitala je ona.
Medojević pita šta je sa najavljenim dječjim dodacima za djecu iz socijalno ugroženih porodica čiji roditelji ne koriste socijalnu pomoć.
A.O.
Dan socijalne nepravde
Predsjednik podgoričkog odbora Radničke partije Radovan Tošković kaže da je za mnoge države, uključujući i Crnu Goru, danas dan socijalne nepravde, a ne prave. On ističe da jedan dio građana ima višestruka primanja i benefite, dok drugi, najugroženiji, nemaju mogućnost da ostvare ni pravo na tuđu njegu i pomoć.
– Socijalna pomoć se ne dijeli u skladu sa materijalnom situacijom i egzistencijalnim potrebama građana, već po osnovu političkih i partijskih uvjerenja. Sve je po partijskoj liniji i time bi trebalo da se pozabave međunarodne organizacije – smatra Tošković.
On ističe da se u stanju socijalne potrebe nalazi 100.000 penzionera koji, prema njegovim riječima, imaju penziju manju od 200 eura i toliko radnika kojima su zarade niže od 300 eura.