Merlinov hit „Lelo” nikada nije imao emotivniju interpretaciju u nekom dječjem šou kao u četvrtom krugu Pinkovih zvjezdica kada je zapjevao Dražen Baković. Dvanaestogodišnjak je, barem kako ga kritika ocjenjuje, nebrušeni dijamant, kojem se i četvrti put podiglo svih pet stolica. Prirodni talenat i savršen glas naslijedio je od oca Novaka čija je životna želja bila da postane pjevač. Nakon dva pokušaja na Glasu Tare završio je svoju karijeru, ali nije ostao nezapažen s obzirom na to da je na oba pojavljivanja osvojio nagrade.
Sada je tata najveća podrška Draženu uz Danijala Alibabića i Snežanu Ćosović, sa kojima vježba, uči i pjeva u školi D-mall.
- Dva puta nedjeljno, najčešće vikendom, vježbam u studiju sa njima po sat i po vremena kako bih se što bolje spremio za takmičenje. Danijel mi pomaže i u odabiru pjesama – otkriva Dražen.
Ipak njegove vježbe se nastavljaju i kući još oko sat i po.
– Za kući imam neke vježbe koje radim, upjevavam se, potom vježbe izgovora, ne pjevam u ritmu, pa sastavljam – priča ovaj dvanaestogodišnjak.
Od svih dosadašnjih krugova Dražen je najzadovoljniji nastupom u trećem krugu kada je pjevao pjesmu Marije Šerifović, „11”.
- Uvijek biram pjesme koje su novije ili koje niko u takmičenju prije mene nije otpjevao – iskren je Dražen.
Za peti krug sprema dvije pjesme, jednu baladu i jednu malo bržu, ali identitet izvođača ne otkriva prije samog takmičenja, već, kako kaže, čuva ih za iznenađenje.
Dražen sa svojim drugarima iz Podgorice i Nikšića dijeli slatke muke u bekstejdžu i u studiju i ne vidi u njima konkurenciju.
- Uvijek navijamo glasno jedni za druge. Mina, Ljubica, Relja i Petar nijesu moji rivali već drugari - kaže Dražen.
Za njega glasno navija cijela Crna Gora ali i njegovi školski drugari iz sedmog šest odjeljenja u školi „Dragiša Ivanović” u Podgorici na čelu sa razrednom SVetlanom Janković.
– Bez podrške moje razredne i profesora ne bih mogao toliko da odsustvujem zbog takmičenja, ali oni imaju razumijevanja. Veoma sam im zahvalan – kaže Dražen..
Iako se dobro snalazi u pop muzici ni narodna mu nije strana, to je dokazao pjevajući Šabana Šaulića a kapela u jednom TV programu...
A.Š.
Guslarsku poemu znao sa tri godine
Sa svega tri i po godine Dražena je baka naučila rodoslov Bakovića, ali i pjesmu Vuka Karadžića „Pogibija Rada Bakovića”.
- Guslarsku pjesmu na šest stranica baba ga je krijući učila pasus po pasus. Jednoga jutra htio je da me iznenadi, uzeo je rodoslov i počeo sa recitacijom, listajući knjigu kao da zna gdje treba okrenuti novi list – otkriva Draženov tata.
Leontina najstrožija
Svi članovi žirija podjednako navijaju za Dražena i uvijek ga nagrade lijepim komentarima.
– Ipak mi je najdraži momenat bio kada su Jelena i Goca istovremeno priznale kako su se u toku moje interpretacije naježile. To dugo ću pamtiti – kazao je Dražen.
Prije Pinka pjevao samo u Štitarici
Vjerujući u talenat svoga sina koji je od malih nogu volio da pjevuši otac ga je upisao u školu D-mall. Kada su ga čuli nijesu vjerovali da pjeva iz duše bez ijednog treninga ili sata solo pjevanja. Već sledeći njegov nastup bio je trijumf na takmičenju talenata u Delti...
– I sada se našalim, ali to negdje i jeste tako, da najbolje zapjeva kad dođe u Štitaricu – kaže Novak, Draženov otac.
Svi članovi žirija su, kako kaže, fenomenalni i svi su mu dragi, ali ako mora da izdvoji ipak, najveću tremu ima od Leontine....