Zvaničnici EU stalno pominju da Srbija treba da uskladi svoju spoljnu politiku sa spoljnom politikom EU, ali do sada je to pitanje ostavljano za kraj pregovora o pristupanju. Međutim, Strategija EU za zapadni Balkan poziva na što hitnije rješavanje svih pitanja, pa i ovog.
U izazove koji stoje pred Beogradom, Vučić je ubrojao i usklađivanje spoljne politike sa EU, uključujući i restriktivne mjere, u čemu vidi dodatni pritisak na Srbiju zbog odnosa koje ima sa Ruskom Federacijom. Takođe, objasnio je da taj zahtjev nije u skladu sa pregovaračkim procesom.
Dakle, Evropska komisija je u Strategiji, koja je politički akt, u suštini ponovila zahtjev da Beograd uvede sankcije Rusiji, a istovremeno ta „obaveza” uopšte nije na dnevnom redu pristupnih pregovora koje Srbija vodi sa Briselom. Da li je i sama EU prekršila sopstvena proceduralna pravila kako bi hitno ostvarila svoj geopolitički cilj - „protjerivanje” Rusije sa zapadnog Balkana.
Do sada je, vjerovatno, zbog relaksiranja pregovaračkog procesa, naglašavano da usklađivanje spoljne politike Srbije sa EU dolazi na kraju pregovaračkog procesa, ili čak i poslije njegovog završetka, u intermecu između kraja pregovora i samog ulaska Srbije u Uniju.
Zbog toga novi zahtjev Strategije EK za zapadni Balkan zvuči pomalo iznenađujuće, jer prema njoj ispada da Srbija svoju spoljnu politiku treba što prije da uskladi sa politikom Unije. To u prevodu znači – raskidanje ekonomskih i političkih veza sa Rusijom i pridruživanje evropskim sankcijama protiv te zemlje.
Konfuzija nastaje zbog toga što se radi o nedefinisanim terminima, ocjenjuje za Sputnjik politikolog Aleksandar Pavić: „Kada se kaže `što prije”, to je isto to što je rečeno za pravno-obavezujući sporazum sa tzv. Kosovom. Ali to, opet, nema tačnu vremensku odrednicu. I uopšte, ta cijela strategija sama priznaje da nije čvrsto zakovana u kamenu i u njoj nema ništa što nas obavezuje da uradimo bilo šta do bilo kog roka, osim ako mi to sami ne kažemo”.
Strategija je jedva usvojena, dodaje on, uz protivljenje Španije, a vjerovatno i uz protivljenje još ponekog, i tako je koncipirana da više predstavlja spisak lijepih želja EU.
Strategiju moraju da poštuju samo oni kojima je stalo da Srbija po svaku cijenu uđe u EU i ne pitaju za tu cijenu, kaže Pavić. Međutim, kao država, dodaje on, ne moramo da je poštujemo.
Prema riječima Slobodana Jankovića iz beogradskog Instituta za međunarodne politike i privredu, nema suprotnosti između dosadašnjeg pregovaračkog procesa i Strategije, jer nema dokumenata u kojima piše da će se usklađivanje spoljnih politika dogoditi na kraju procesa, već se kaže – „do kraja”.
– Do kraja može da bude na početku, u sredini, a može da bude i na samom kraju. Ono što se razlikuje u najnovijoj Strategiji EU za zapadni Balkan u odnosu na prethodne dokumente jeste hitnost. Traži se, dakle, da se stvari hitno urede – naglašava Janković.
Ako se pažljivo pročitaju aneksi Strategije, kaže Janković, vidi se da gotovo u svim oblastima Srbija i Crna Gora moraju ove i sledeće godine da završe sa reformama, a što se tiče Srbije i da reši pitanje Kosova i Metohije, ali i da, kako Janković kaže, uvede sankcije Rusiji.
– Ta hitnost govori o slabosti EU, govori o panici u EU upravo zbog promjena na širem spoljnopolitičkom planu – objašnjava Janković.