-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Primoran sam da izrazim neka svoja osjećanja, mada sam odlučio, kad sam počeo prošle godine sa izdavanjem mog „Dnevnika”, da izbjegavam književnu kritiku. Ali osjećanja nijesu kritika, iako bih ih iskazao povodom književnog djela. Zaista, ja pišem svoj „Dnevnik”, tj. zapisujem moja zapažanja povodom svega onoga što izaziva kod mene divljenje i čuđenje o aktuelnim događajima, a zbog nečega namjerno sebe obavezujem da stalno prikrivam, možda, najjače utiske, koje proživljavam, samo zato što se oni tiču ruske književnosti. I književno djelo, preko čega sam ja dosad prelazio ćutke, za mene nije samo književno djelo, već činjenica, koji ima i drugo značenje.
Možda ću se izraziti suviše naivno, ali, ipak, sam se odlučio da kažem sledeće. Ta priča o romanima, doživljajima, poemama poklopila se u mojoj duši sa ovim proljećem i pričom o objavi sadašnjeg rata, koji traje i obje priče i oba utiska su našli u mojoj glavi istinsku međusobnu vezu i začuđujuću za mene uzajamnu dodirnu tačku. Umjesto što ćete mi se smijati, mnogo je bolje da me saslušate.
Ja, koji vjerujem u mnogo šta što je čisto slovenofilsko, ipak, možda i nijesam sasvim slovenofil. Slovenofile su dosad shvatali različito. Za neke je slovenofilstvo čak i sada, kao u stara vremena, na primjer, za Bjelinskog, samo kvas i rotkva. Bjelinski, zaista, i nije ulazio dublje u shvatanje slovenofilstva. Za druge (napominjemo da za mnoge, a čak i ne za većinu samih slovenofila) slovenofilstvo označava težnju za oslobađanjem i ujedinjenjem svih Slovena, koji bi bili pod kontrolom Rusije, čija kontrola, možda, i ne bi bila strogo politička. I na kraju za treće, slovenofilstvo, osim tog ujedinjenja Slovena, koji bi bili podređeni Rusiji, označava i sadrži u sebi duhovnu povezanost svih vjerujućih u to, da naša velika Rusija, koja će predvoditi ujedinjenje Slovena, kaže cijelom svijetu, svim narodima Evrope i njenoj civilizaciji svoju novu i snažnu ideju, za sada nečuvenu u svijetu. Te riječi će odjeknuti čovječanstvom za njegovo dobro i, zaista, njihov cilj je ujedinjenje svih naroda u novi, prijateljski opštesvjetski savez, u čijoj je osnovi genijalnost Slovena, a prvenstveno u duhovnosti velikog ruskog naroda, koji je toliko dugo stradao, toliko vjekova bio osuđen na ćutanje, ali koji je uvijek u sebi imao ogromnu snagu za predviđanja i razrješavanja mnogih teških sudbinskih nesporazuma sa zapadnom civilizacijom. Eto, toj grupi pristalica slovenofilstva pripadam i ja.
Sada opet ovdje praviti šale na račun nečega i ismijavati nekoga nema potrebe, jer se već odavno zna za ovu staru priču i staru vjeru, i što je veoma važno, vjera ne nestaje i priče o njoj nijesu utihnule već, naprotiv, ona sve više i više jača, širi svoj krug i otvara sebi nove prostore, dobija nove pristalice, što je jedino i moglo da prisili protivnike i one, koji su pokušali da ismijavaju to učenje i da ih natjera da malo ozbiljnije sagledaju stvari i izbace iz sebe uzaludno i već očvrslo neprijateljstvo prema ovom učenju. A i o tome zasad dosta.
Stvar je u tome što je proljetos počeo naš veliki rat za veliko djelo, koje će, bez obzira na to da li je rano ili kasno i na sve povremene neuspjehe, koji su odlagali rješavanje stvari, biti dovedeno do kraja, mada postoji mogućnost da se ne dovede do potpunog i očekivanog završetka ovim ratom. Ovo djelo je toliko veliko, cilj rata je toliko nejasan za Evropu, da Evropa, naravno, mora biti ljuta na našu dovitljivost, ali ona ne mora vjerovati u to, o čemu smo je obavijestili kad smo počeli rat i na svaki način svim svojim silama nanositi nam štetu, udruživši se sa našim neprijateljima u neformalni savez, koji je nezvaničan i tajan i hoće da ratuje sa nama i da nam bude nepijatelj, makar i tajno, ne objavljujući nam rat. I, naravno, sve to rade zbog naših objelodanjenih namjera i ciljeva. „Veliki orao sa istoka vinuo se iznad svijeta, sijajući sa oba krila na vrhovima hriušćanstva” i on neće da porobljava narode, da širi svoje granice na račun njihovih teritorija, već da oslobađa porobljene i prestrašene, da im da novi život i da žive bolje, a time napravi i dobro čovječanstvu. Ma kako gledali na ovu stvar, nemojte gledati sa skepsom, a što se tiče Evrope, njoj i jeste cilj da u ovo ne povjeruje... Preduzimati nešto, a da nemaš direktne koristi, Evropi izgleda neuobičajenim, nešto što ne pripada međunarodnim običajima, a Evropa, naravno, ne prihvata ovaj postupak Rusije samo kao varvarstvo „zaostale, divlje i neobrazovane” nacije, koja je sposobna napravi glupost i da preduzme u ovom vijeku nešto slično krstaškim ratovima iz mračnog vijeka, već i kao opasnost za nju, koja bi ugrozila njenu veliku civilizaciju.
Pogledajte ko nas sada posebno voli u Evropi? Čak naši prijatelji, takoreći pravi i stari prijatelji, oni sada otvoreno saopštavaju da se raduju našim neuspjesima. Porazi Rusa su im draži od svojih sopstvenih pobjeda. To ih raduje i sve se više ulizuju Evropi. U slučaju našeg neuspjeha, ti prijatelji su se već dogovorili među sobom, da svim svojim snagama što više izvuku za sebe koristi, nego što će Rusija izvući sama za sebe.
Nikada vi, gospodo, naši Evropljani i Zapadnjaci, nijeste toliko voljeli Evropu, koliko smo mi maštaroši-slovenofili, kako vi mislite, njeni iskonski neprijatelji.
(Nastaviće se)