Ova knjiga nije knjiga nego rana, rana nad ranama Crne Gore. Rana koja je, kaže pjesnik, „zinula na vrh Crne Gore, a dno joj je u Egejskom moru”. Zato je govoriti o ovoj knjizi isto što i ticati u tu ranu koja je ostala skrivena i nezacijeljena osamdeset godina. Od te rane su nastale sve ostale rane i od nje počinju sve stranputice koje su nas dovde dovele, kazao je akademik Matija Bećković na promociji knjige „Komunistički zločini u Crnoj Gori i Hercegovini 1941–42. godine” autora Miloša K. Vojinovića i mr Tadije B. Boškovića, članova Društva za istraživanje zločina nad građanima Crne Gore u Drugom svjetskom ratu.
U ovoj knjizi, koja je nastala kao plod petogodišnjeg istraživanja, nalazi se oko 14.000 imena žrtava iz Crne Gore i 522 Hercegovca.
Pred punom do poslednjeg mjesta kriptom Hrama Hristovog Vaskrsenja, Bećković je istakao da se proteklih decenija o toj najvećoj rani govorilo mnogo, „ali suštinski nije rečeno gotovo ništa”.
– Pobjednici su pisali istoriju i to ne samo svoju nego i svojih protivnika ne sumnjajući u svoju verziju. Ali i naše vrijeme potvrdilo je staru istinu – da niko ne može biti sudija u svojoj sopstvenoj stvari. Laž i mržnja su bili obaveza u školi, u sudu, u štampi, domaćem vaspitanju. Najglasniji su se zaposlili kao činovnici mržnje i laži. Progonili smo jedni druge ne bismo li bili napredni i progresivni. Na kraju se ispostavilo da smo ratovali ni sa kim, sem jedan s drugim i toliko se dijelili da ima onih koji još nisu primijetili da nas nema ni kad smo zajedno – istakao je Bećković.
Nema nijedne kuće u Crnoj Gori čiji ukućani nisu ginuli na obje strane, niti ima ikoga ko je strijeljan, a da u streljačkom vodu nije prepoznao brata svoga, podsjetio je akademik. Sinovi i kćeri jedne majke ginuli su za dvije istine i dva pogleda na svijet, ali, kako je ukazao Bećković, do sada kao u sadašnjoj podijeljenoj Crnoj Gori nisu „za dvije nacije, dva jezika, dva pisma i dva krsta”.
– Narod, čija je izreka „nije junak ko je na braću junak”, kao da nije imao junaka – upozorio je on.
Ističući da do 1941. godine „smrt nije znala za stranke niti je grob imao strane” i da nije postojao grijeh zbog koga bi neko bio lišen groba i prava na smrt, Bećković je naglasio da je vrijeme da se zaustavimo na ivici ambisa od koga nas dijeli tek jedan korak. Kako je rekao, „krajnji je čas da se probudimo iz moralnog mamurluka”. Istakao je da je radosna vijest o pomirenju potomaka četnika i komunista, jer pošto smo se pomirili sa svakim, vrijeme je bilo da se pomirimo i sa samima sobom, svojom sudbinom i istorijskim udesom.
– Nijedan hrišćanin se nije odrekao pomirenja. Ako ne možemo sve sahraniti u jednu grobnicu, možemo sabrati u jednu knjigu. A ta jedna knjiga ne bi bila grobnica nego pomirnica, i pokajnica, pomenik i pamjatnik vječno živih – poručio je on.
Miloš K. Vojinović je naglasio da ni u jednom trenutku on i Bošković radeći na ovoj knjizi nisu pomišljali da propagiraju četništvo, već da objasne gdje je i kako je završilo onih 45 do 50 hiljada ljudi koji nisu preživjeli rat, a nisu se našli u spomenicama i spiskovima partizana.
– Ova knjiga nije propaganda, nego knjiga u kojoj su sabrana imena građana, žena, djece, onih koji su umoreni kako do tada niko nije radio na ovim prostorima. U Crnoj Gori se do `41. znalo kako se gine, a prvi put tada se desilo da brat ubija brata s leđa – kazao je on i poručio da je knjiga napisana jer nam je potrebna istina, a ne prećutkivanje imena desetina hiljada mrtvih i poslije osam decenija.
Bošković je istakao da je motiv za petogodišnje istraživanje koje je rezultiralo ovom knjigom činjenica da je u Arhivu Bijelog Polja samo spisak ratnih žrtava iz 1946. godine sadržao imena svih žrtava Drugog svjetskog rata iz te opštine, a da su iz svih kasnijih izbačene hiljade imena civilnih žrtava rata i boraca koji su se borili za monarhiju i otadžbinu. Takođe, podstakla ga je na rad i Đilasova tvrdnja u jednom intervjuu da „je bilo zastranjivanja ali da komunisti nikad nisu ubijali djecu i žene”.
– Nismo stavili tačku na zločine koji su se desili u Drugom svjetskom ratu. Mi nijesmo sudili, ali drugi će da sude – poručio je Bošković.
Na promociji je svoje stihove govorio ugledni pjesnik Blagoje Baković, a zvucima gusala oplemenio Vaso Đondović.S.ĆETKOVIĆ
Rane nijesu zacijeljene
Mitropolit Amfilohije je podsjetio da se kao dječak susreo sa strahotama bratoubilačkog rata u Crnoj Gori kao očevidac Bistričkog pokolja i da podjele koje su se tada napravile nisu završene, niti su rane zacijeljene.
– Krvavo bratoubilačko kolo se joj nije završilo. Sve ono što se događa sada u Crnoj Gori ne može se razumjeti bez razumijevanja perioda od 1941. do 1945. godine – kazao je mitropolit.
U Crnoj Gori, kako je naglasio, niko nije bio protiv fašizma i podsjetio da je Trinaestojulski ustanak počeo kao revolt naroda protiv ustaške Crne Gore koju je predvodio Sekule Drljević, koji je okupatora na Cetinju dočeo dobrodošlicom.
– Mora bogoubica da bude bratoubica. On nema osjećaj pokajanja. Njihovi potomci su ovi novokomunisti, ali su oni od onih komunista naslijedili ono najgore – otimanje i bogoubistvo – kazao je arhiepiskom cetinjski i naglasio da u komunizmu ima humanih ideja kojima će se narod koji je potlačen tek vraćati.
– Ova knjiga je dragocjena, ova knjiga je pamćenje na duboku ranu kojoj treba lijeka, a lijeka nema bez pamćenja na stradalnike – poručio je mitropolit Amfilohije.
Pozitivan korak
Akademik Matija Bećković je pozdravio potpisivanje Deklaracije o pomirenju potomaka četnika i partizana, koju su 27. januara potpisali predstavnici Demokratskog fronta Andrija Mandić, Nebojša Medojević i Milan Knežević.
– Mrtvi su nas prestigli, kosti su se odavno pomirile i postale ravnopravne. Veliki dan je da su se potomci i jednih i drugih zagrlili i pomirili, jer nema nikoga ko nije bio i na jednoj i na drugoj strani. Drugi su narodi to davno obavili, a nama je trebalo gotovo čitav vijek da okončamo bitku u kojoj nismo učestvovali – kazao je za „Dan” Matrija Bećković.
I mitropolit Amfilofije je pozdravio deklaraciju.
– I četnici i partizani bili su antifašisti, ali su, nažalost, komunisti pokrenuli borbu za vlast ubijanjem braće, jer su pokrenuli bratoubilačko kolo u sklopu antifašizma – kazao je mitropolit.