Crnogorska tekstilna industrija je već dugi niz godina praktično na koljenima. Međutim, i u takvim uslovima svijetlih primjera ima. Odnedavno bračni par Ivona i Vanja Kopitović iz Bara potvrđuju da je moguće dobru ideju u Crnoj Gori realizovati i obezbijediti egzistenciju. Oni su svoj biznis zaokružili od nabavke sirovina, dizajna, proizvodnje do plasmana. U asortimanu „Buba Factory” Made in Montenegro su odjevni predmeti za žene, muškarce i djecu od prirodnih materijala – džemperi, haljine, suknje, šalovi, kape, ponča, majičice, kao i prekrivači u raznim bojama. Sve je to isključivo od prirodnih materijala, vune, kašmira, pamuka, viskoze... I svi imaju još jedan pečat – unikatni su odjevni predmeti.
Ivona je po struci profesor italijanskog jezika, a Vanja pomorski menadžer. Kod Kopitovića je preovladalo interesovanje za privatni biznis u spletu spontanih, planiranih i praktičnih razloga. Kako kažu, presudno je ipak bilo to što se ovim poslom, na ovakav način, niko ne bavi u Crnoj Gori.
– Ovo je klasična trikotaža. U svakom poslu važno je biti prvi. Godinu dana suprug i ja smo bili u Italiji, i tamo smo upoznali čovjeka koji je poznavao crnogorske prilike i čudom se čudio kako u Crnoj Gori nema malih proizvodnji. Na neki način on nas je podstakao na razmišljanje o privatnom biznisu. Ideja da se bavimo ovim poslom rodila se spontano. Od malena sam voljela trikotažu i iz ljubavi sama plela. Moj suprug je jednog dana pitao „zar nema mašine za pletenje”. Od spontanog razgovora, rađala se ideja, razmišljanja o brendu, ali i problemima zbog finansija... – priča Ivona, naglašavajući da je na početku teško bilo obezbijediti sredstva.
– Nismo mogli zadovoljiti uslove Investiciono-razvojnog fonda, ali, na sreću, Biznis centar u Baru je naš projekat procijenio opravdanim za kreditiranje, i dodijelili su nam kredit od 5.000 eura. Nešto novca smo dodali, pa kupili mašinu i sirovine u Italiji, gdje pamuk, kašmir, viskozu, vunu i danas kupujemo. Prvobitna zamisao je bila da se samo ja bavim ovim poslom. Međutim, vrlo brzo obim posla je diktirao novi tempo pa se uključio i suprug Vanja – priča Ivona.
U proizvodnji odjeće uglavnom su angažovane žene, ali Vanja nije imao problema da se uključi u proces od izbora materijala, dizajna, do rada na mašini koja štrika. Prema njegovim riječima, uz preciznost, za ovaj posao potrebna je i snaga.
– Svuda u svijetu gdje je teksilna industrija razvijana, za mašinama su uglavnom muškarci. U Italiji, dok smo bili na obuci za rad na mašinama, naš glavni instruktor je bio muškarac. To nije ništa čudno. Vrhunski šnajderi su muškarci. Zabluda je da je ovo tipično ženski posao – ističu Kopitovići, koji i osmišljavaju dizajn odjeće.
– Dizajn često radimo sa kupcima. Dešava se da dođu u prodavnicu i kažu koju boju žele, koju širinu, dužinu, rolku, polurolku, kratki, dugi rukav, kombinujemo boje, predlažemo rješenja. Naravno, i sami osmišljavamo dizajn, pratimo trendove u svijetu, od boja do modela – kaže Ivona, koja ne zaboravlja da podsjeti da je na početku bilo i nervoze, neizvjesnosti...
– Nakon edukacije u Italiji, mjesecima smo vježbali, ništa nismo prodavali. Eksperimentisali smo da bismo znali koliko će se vuna skupljati, koliko vunica, koja je od miješanih materijala. Znači morali smo upoznati ćudi materijala da bi mogli od njega napraviti postojan proizvod, onakav kako piše na etiketi, i dati uput kupcu kako ga održavati. U nekoj narednoj fazi uslijedilo je vježbanje, pa smo prijateljima i rodbini štrikali džempere, haljine i slično, da bi pratili kako se materijali ponašaju – kaže Ivona.
Kopitovići kažu da su u ovaj biznis na posredan, ili neposredan način, uključene njihove familije i prijatelji.
– Sestra mi je osmislila logo, održava sajt, bavi se fotografijom. Naša kćerka i kćerka od Vanjine sestre su manekeni, kao i naši prijatelji. Zet u Srbiji je zadužen za satenske etikete. Baka čuva dijete dok mi radimo. Ne samo za Barane, i za turiste ova originalna prodavnica u centru grada ima posebnu draž. Turisti kupuju praktične odjevne predmete za sebe, ali sve češće i za poklone jer praktično dobiju „dva u jedan”, unikatni proizvod, ručni rad lijepo dizajniran sa etiketom Made in Montenegro, i komad odjeće od prirodnih materijala – dodaje Ivona.
Ističući da sve češće dobijaju poruke preko društvenih mreža u kojima turisti pišu da dolaze za Novogodišnje praznike u Bar, i naručuju džempere.
– Turisti, kao i naši sugrađani, oduševljeni su jer mogu učestvovati i u kreiranju odjevnog predmeta. Kad se radi po narudžbi i želji cijena je kao u maloprodaji. Nekada uđu i zbog radoznalosti, šta je to što se proizvodi u Crnoj Gori, i ono što je nama satisfakcija jeste da emocijama pokažu svoje zadovoljstvo i zbog kvaliteta, i zbog osobenosti ponude, a i zbog cijena – kaže Ivona.
Korak po korak, od izbora sirovine do finalnog proizvoda i plasmana, Kopitovići imaju i nove planove i vizuju kako da dalje razvijaju privatni biznis.D.S.