Većeg ćutanja od onoga koje prati već više od dvije decenije borce iz ratova od 1991. do 1999. godine nema nego u Crnoj Gori, kazao je otvarajući promociju knjige „Zadnja linija odbrane” otac Predrag Šćepanović obraćajući se brojnoj publici, porodicama poginulih i njihovim potomcima u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
– Zato je knjiga Radana Nikolića iz Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore i svjedočanstvo i opomena onima koji su 315 vojnika i policajaca iz Crne Gore poslali u rat, a sada to prećutkuju – kazao je on.
Kako je rekao akademik Zoran Lakić, predstavljanje ove knjige je ujedno i promocija i komemoracija. On je naglasio da imenima ulica, spomenika i ostalim spomen- obilježjima treba sačuvati uspomenu na borce koji su za domovinu dali ono najvažnije što su imali – svoje živote.
Ova knjiga je, naglasio je akademik, spomen-knjiga poginulima koji zaslužuju nezaborav i poštovanje. Uostalom, ukazao je on, takav se odnos prema poginulima njeguje u cijelom civilizovanom svijetu.
Ističući da je država Crna Gora zaboravila poginule u ratovima devedesetih, a da jedina nije napravila popise poginulih u Prvom i Drugom svjetskom ratu, akademik Lakić je naglasio da mladići poginuli u ratu 1991–1999. godine „nijesu zaslužili zaborav, a ni istorijska nauka ih još nije sagledala i realno vrednovala”.
– Neopravdan veo zaborava je pao na njihova imena. A puna i prava istina je da su dali svoje živote za domovinu. Nekad se ona zvala Jugoslavija. Danas se ona zove Crna Gora, koja je nastala na razvalinama zaedničke države, kao što su to i ostalih pet međusobno priznatih država – naglasio je on.
Osvrćući se na sadržaj knjige, koju čine uglavnom kratke biografije poginulih boraca, Lakić je rekao da riječ o mladim ljudima, koji nisu bili opterećeni nacionalizmom, već nadahnuti patriotizmom.
– Shvatali su domovinu baš kako to i pjesma kaže – od Vardara, pa do Triglava. Ti mladi borci nijesu razumjeli ni da je naš bratoubilački rat zapravo samo dio globalnih konfrontacija Zapada i Istoka i da neko drugi inicira te ratove. Nevolja je bila u tome što narod na Balkanu, a pogotovo u urušenoj Jugoslaviji, pripada i Istoku i Zapadu – prvo po osnovu vjere, pa onda i po osnovu kulture i tradicije. No, to nijesu morali da znaju poginuli mladići, ali trebalo je da znaju oni koji su donosili odluke i koji su ih poslali u pogibiju – istakao je akademik Lakić.
– Nikad se nije desilo u istoriji ove zemlje da se država odriče onih koji su ginuli za nju – kazao je Radan Nikolić i naglasio da je knjiga „Zadnja linija odbrane” otpor kolektivnom žigosanju boraca iz Crne Gore palim u ratovima od 1991. do 1999. godine od strane aktuelne crnogorske vlasti i krivotvoraca novije istorije. On je istakao da su oni najbolji sinovi koje je Crna Gora imala, što pokazuju njihove biografije.
– Zato je sramno i katastrofalno da država uporno diskriminiše one koje je poslala u rat. Ovom spomen-knjigom, koja je vječni spomenik i legitimacija palih boraca, udruženje im odaje priznanje i postavlja zadnju liniju odbrane njihovog imena i djela uz poruku da pali za otadžbinu i svoj narod nijesu pali uzalud. Sve se činilo da ova knjiga ne ugleda svjetlo dana. Država prećutkivanjem imena poginulih prećutkuje i bori se protiv tradicije Crne Gore. Kada pročitate njihove biografije, vidite da nijesu zaostajali za svojim precima. Te biografije brane i njih i cijelu Crnu Goru – poručio je Nikolić.
On je najavio da će Udruženje boraca ratova 1990. Crne Gore, iako nije dobilo nikakvu pomoć za štampanje ove knjige, pokušati da objavi dopunjeno izdanje u kojem bi se našla i imena svih rođenih u Crnoj Gori, a koji su kao stanovnici ratom zahvaćenih republika stradali u ratovima devedesetih.
U ime izdavača – Književne zadruge Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, o knjizi je govorio Momčilo Vuksanović. On je naglasio da će ova knjiga biti „strašan svjedok svima onima koji bacaju blato na sve ljude koji su dali svoje živote za čast domovine”.
– Biće ovo opomena onima koji su ih poslali u rat, a sada ih se odriču – poručio je on.
S.Ć.