Drugi intervju sa Mihailom Lalićem objavio sam u „Ilustrovanoj politici”, krajem novembra 1992. godine, u trenutku kada je bijesnio rat na prostorima bivše Jugoslavije i kad se u krvi raspadala i rušila jedna, kako se činilo, moćna država, jedna velika ideja kojoj je ovaj znameniti pisac ostao vjeran do poslednjeg daha, kojoj je, u suštini, posvetio i život i cjelokupno djelo.
U zlim i nerazumnim vremenima, kakvo je bilo to, u zemanima raskola, pakosti i mržnje, glas mudrih i razumnih uvijek je predstavljao svijeću u mraku pakla i bezizlaza. Pojavu Lalićevog dnevnika „Prutom po vodi” doživio sam upravo kao taj glas razuma u našim tadašnjim stradanjima, nerazumima, razurama i posrtanjima. Budni hroničar i pouzdani svjedok bura minulog vijeka, osvrćući se na trnoviti put kojim je prošao i pretačući u knjigu svoja zapažanja od 1958. godine naovamo, progovorio je i vizionarski predvidio i šta će se u skoroj budućnosti desiti:
* „Činim li dobro ili zlo ja kad prikazujem kakvi su bili i kakvi će, izgleda, ostati...?! – pitao se Lalić 6.septembra 1974. godine.
– Uvjeren sam da su to pitanje postavljali sebi mnogi prije. Postavljaće ga i poslije još u ovo malo dana dok traje pisanje i čitanje, dok se pronađu tri-četiri nova zanata koji će i pisce i čitače i njihove vajne junake stornirati s pozornice kao suvišne.
* „Šta predstavlja moje književno djelo... Tugovanje nad porazom još jedne generacije.” (1. maja 1989. godine)
– Dođu trenuci malodušnosti kad se može i gore reći, ali nailaze časovi vedrine kada se čuju i druge ptice. Ako su redom sve generacije osuđene na poraz, onda to u stvari nijesu porazi no samo prirodni tok stvari, uzidavanje u slojeve nemilosrdne učiteljice istorije. U tom slučaju se horničarske jeremijade ne mogu svesti samo na minulo, oplakuju i buduće – poražene, ali i pobjednike.
* „Svakoj slavi, pa i sramoti, prije ili poslije nekakav kraj dolazi, ali ono što si volio, što si nekom poklonio ili nuždenom pomogao – to ti više niko nikad oteti ne može.” (14. aprila 1987. godine)
– Čovjek često nema sredstava, ili mu se ne pruži prilika da pokloni ili pomogne. Ono malo što mu katkad pođe za rukom da bližnjima ublaži bol i nevolju, poslije mu blista u sjećanju godinama i tješi ga mišlju da nije uzalud živio i patnje trpio...
* „Uopšte bi se moglo reći da su sumnjive sve ljudske sreće. Svaka se zasniva na nekom pjanstvu ili zanosu – bilo od šire i alkohola, bilo od `trave` ili hormona, ljubavnog sljepila ili zračenja utopijskog raja iz neke daleke budućnosti koju nećemo doživjeti.” (23. avgusta 1966. godine)
– Žao mi je što ovoj misli, sumnji, pitanju ili pipanju po mraku – nemam šta da dodam ili oduzmem. Čekam nekog ko će učiniti korak dalje (ako se ima kud).
* Moglo bi se povjerovati da se svi u starosti kaju za ono što su počinili u mladosti, zato su starci često bogomoljci. Nekako je čovjeku urođeno da čitavog života popravlja svoje juče i da nikad nije zadovoljan dostignutim...” (10. avgusta 1960. godine)
– Neki se ne kaju, nijesu navikli da kopaju po prošlosti no da gaze i prolaze. Tada se kajanje pojavljuje u drugom obliku: kao žaljenje što se nije izabrala druga staza ili druga profesija, što se nije više zaradilo ili popelo uz stepenice karijere. Tako se onda napuštaju prijateljstva, kidaju veze, mijenjaju ordinacije, kude društva kojim se pripadalo...
* „Pravda i sloboda – dvije zastave i dva krika. Dok su daleko kao da se dozivaju; kad se približe počerupaju se. Ipak, ostaju nepotpune čim su jedna bez druge.” (31. marta 1980. godine)
– Teško je reći da su jedinstvo suprotnosti, ali nekako kao da jesu. Dok su samo apstraktni pojmovi – ne glože se; kad ih ljudi dočepaju i počnu se služiti njima – nema mira ni počinka.
* „Zašto je, pored tolike visoke učenosti i znanja, u našoj zemlji glupost sve moćnija a pamet bjednija?” (26. avgusta 1982. godine)
– Pitanje ostaje neriješeno: možda zato što su neki zaduženi i plaćeni da nas zadrže u tom stanju i ne-nadanju.
( Sjutra: SLAVA – LAŽNO
ČUDO PRIVREMENO)
Uskoro knjiga
Feljton je rađen po novoj knjizi Buda Simonovića „NIKAD KRAJA TAMNICAMA – LALIĆEVE PORUKE I PODUKE”, koja ovih dana izlazi iz štampe i uskoro će moći da se kupi uz DAN na svim prodajnim mjestima novina.
Lalićeve poruke i poduke
„Toliko nas je istorija rastrzala, čerečila na tim svojim mengelama, točkovima, da je ponekad izgledalo da nijesmo narod s pravom na budućnost, no etnička sirovina za cijepanje i razilaženje na četiri strane svijeta.”
* * *
„Ako se ne uzme obzir da je ljudska priroda dvostrana, dvolična, i u stvari dvonalična, ne bi se moglo razumjeti zašto je čovjeku stalo do slave, to jest, do želje da ga pominju ljudi koje nije poznavao, a koji sigurno nijesu bolji ni zanimljiviji od onih koji su mu već dosadili glupošću i egoizmom.”
* * *
„Ukratko rečeno: veliki je cilj postidjeti ljude. To je vrhunac naslade, nezajažljive želje za nadmoćnošću. Nadmašiti takmaca, preteći susjeda, isprednjačiti, nadgornjati se, pokazati da si bolji, to jest bogatiji nego drugi, izazvati zavist bližnjih, i da te mrze i da ti ništa ne smiju...”