U galeriji „Kapor” Emir Kusturica je otvorio izložbu posvećenu djelu svjetski poznatog srpskog scenografa Miljena Kreke Kljakovića. Otvarajući izuzetno posjećenu izložbu on je Kljakovića nazvao kompletnim autorom koji ne prati samo režiserovu viziju, nego ima svoj jedinstveni put. Kusturica je dodao da publika ima priliku da vide rad jednog „posvećenog zanatlije i izvrsnog umjetnika, čije prisustvo je film poput „Podzemlja” učinilo onim što jeste”.
Filmski umjetnici koji se okupili na Mećavniku ove godine imaju priliku da vide originalne scenografske skice i fotografije završenih Kljakovićevih scenografija. Među izloženim primjerima je i Kljakovićev rad na filmu „Muhamed: glasnik Božji”, koji predstavlja prostorno najveći projekat njegove dosadašnje karijere – izgradnju replike srednjovjekovnog grada Meke, vizantijskog manastira Bosra, kao i više enterijera, na površini od 120.000 kvadratnih metara.
Kljaković iza sebe ima četiri decenije scenografskog iskustva, a radio je na filmovima kao što su „Specijalno vaspitanje”, „Kako sam sistematski uništen od idiota”, „Varljivo leto `68”, „Jaguarov skok”, „Jagode u grlu”, „Tajvanska kanasta”, „Petrijin venac”, „Sveti Georgije ubiva aždahu”, „Muhamed: glasnik Božji”. Svjetsku slavu je stekao filmom „Delikatesna radnja” za koji je dobio nagrade Cezar i Feliks. Sa Kusturicom Kljaković je radio na filmovima „Dom za vešanje”, „Podzemlje” i „Arizona drim”.
Poslednju radionicu ovogodišnjeg Kustendorfa bugarski režiser Stefan Komandarev. Nakon projekcije njegovof filma „Pravci” dvostruki bugarski kanditat za Oskara, mladi filmsmi umjetnici iѕ cijelog svijeta imali su priliku da upoznaju Komandareva, režisera koji insistira na poetici migracije i tranzicije, koje osjeća kao centralne probleme svoje zemlje, a koja je zajednička za većinu zemalja istočne Evrope.
Kao i sa filmovima „Svijet je veliki i spasenje čeka iza ugla” i „Sud”, i „Pravci” su opsjednuti tranzicionom krizom i migracijom stanovništva u zemlje zapadne Evrope. Dok su u dva prethodna filma to bili životi Bugara koji odlaze na Zapad i migranata koji prolaze kroz Bugarsku na svom putu ka Zapadu, sada je riječ o životu bugarskih taksista, koje Komandarev koristi kao sliku cjelokupnog bugraskog društva.
– Bugarska je zemlja optimista – citirao je Komndarevjednog od svojih likova, jer su pesimisti i relisti već otišli.
U ovu šalu staje Komandarevljev osjećaj života i raspoloženje njegovih filmova. Jer, koliko god tešku i grubu predstavu društva nudio, režiser je pokazao da ne bježi od humora, niti od nade.
– Napravio sam ovaj film zbog svoje djece, jer sam zabrinut u kakvom će svijetu oni živjeti – zaključio je Komandarev i dodao da „ipak ima nade”.
Bugarska premijera filma tek treba da se desia, a film je gledaalo samo oko 250 taksista, koji su ga „prihvatili kao istinu o sebi”.
S.Ć.
Takmičarski program
Četvrtog i poslednjeg takmičarskog dana 11. Kustendorfa publika je imala priliku da pogleda filmove „Moj dečko” Leopolda Devolfa, „Amor” Izabel Lamberti, „Sve što raste” Milene Grujić. Posjetioci festivala i žiri mogli su da vide i ostvarenja „Stvarno je ekstra” Katažine Važehe, „Džodilerks” Dela Kruz i „Radnica mjeseca” Karla Franciska Manatada.