Političke partije su u Crnoj Gori preuzele ulogu sindikata, i u svojim programima i kampanjama dominantno se bave socijalnim pitanjima, ocijenio je predsjednik Udruženog sindikata državnih institucija Veselin Vujanović. On je u razgovoru za „Dan“ kazao da smatra da su sindikalna scena i Socijalni savjet obezvrijeđeni.
Govoreći o crnogorskom sindikalizmu, Vujanović smatra da bi prvo trebalo vidjeti da li su radnici zadovoljni radom sindikata i li ih dovoljno štite.
– Od 180.000 zaposlenih u Crnoj Gori, po mojoj procjeni, ne vjerujem da je preko 40.000 sindikalno organizovano, što će reći da je to nekih 20-25 odsto zaposlenih. Šta je sa ovih ostalih 75 odsto koji ne pripadaju sindikatima. Na pozive sindikata za raznim mitinzima, protestima,odaziva se simboličan broj ljudi. Uglavnom se kaže da je radnicima dobro, ali niko ne postavlja pitanje da li su oni koji pozivaju na proteste, bez obzira o kome se radilo, oni kojima radnici vjeruju da su zaista iskreni borci. Decenijama se priča jedna ista priča – prave se protesti, a radnici neće da dođu, a niko da ispita uzroke zašto radnici ne dolaze. Lično mislim da je sindikalna scena obezvrijeđena u jednom društvu koje prije svega ima politički predznak. Vrijeme se svodi prije ili poslije izbora. Mislim da su u trci sa partijama sindikati izgubili svoju misiju i potrebu da funkcionišu za potrebe radnika – kazao je Vujanović za „Dan“.
Za razvoj sindikalizma, prema njegovoj ocjeni, potrebna je dobra terenska kampanja, odlazak „pod noge“ radnicima. On dodaje da su suštinske sindikalne organizacije bile udarne u ranijem sindikalnom djelovanju.
– To što sindikat ne radi ono što je nekada radio, stvorilo je vakuum koji su iskoristile NVO i političke partije. Mislim da više nema pristupa koji je gajio sindikat. Sve ono što su problemi radnika političke partije su prisvojile za način djelovanja u predizbornoj kampanji – ocijenio je Vujanović.
On smatra da je upitna reprezentativnost sindikalnih centrala koje djeluju u Crnoj Gori, navodeći da je nijesu provjeravali od 2010. godine, kada su je dokazale.
– A sada je 2018. godina. To bi značilo kao da nemate evidenciju biračkog tijela – osvojite vlast na četiri godine, a obavljate je osam godina. Izbori postoje svake četiri godine da se biračko tijelo preispita. Očito je da je interes da se to ne dira mnogo, oni su svi kooperativni, zadovoljni su novim zakonom o radu. Lako će doći, kao što po mom mišljenju i dolazi, do urušavanja sindikalne scene. Partije se mnogo više bave socijalnim pitanjima, jer političkih više nema u Crnoj Gori – NATO, identitet, država, sada je sve ostalo na socijali – dodaje on.
Govoreći o ulozi i funkciji Socijalnog savjeta, Vujanović navodi da vjeruje da je u poslednjih par godina bilo više sjednica bez kvoruma, nego održanih. Po njegovoj ocjeni, Socijalni savjet bi najbolje efekte imao ako bi radio na osnovu četiri-pet komisija koje bi se bavile zapošljavanjem, sivom ekonomijom, kršenjem prava radnika, poštovanja propisa...
– Ovako kako radi, osim što troši preko 100.000 eura godišnje, ne vidim potrebu za takvom vrstom socijalnog savjeta. Osim donošenja novog zakona o socijalnom savjetu, ne vidim da se to može promjeniti na drugi način. Ovako kako funkcioniše, možda odgovara vladajućoj partiji, možda i poslodavcima, da nema kvoruma i da radi tako bezlično – naglasio je Vujanović.
On kaže da nije siguran da je na sjednici ikada pomenuto pitanje sive ekonomije.
– U zoni sive ekonomije radi 40.000 ljudi, 50.000 je na birou, 50.000 radi u državnoj administraciji. To su cifre koje su nezgrapne sa aspekta odnosa Socijalnog savjeta i vladinih resora prema toj pojavi. Koliko je radnika kojima nije uplaćen radni staž, koji su u stečaju ostali bez primanja – pita Vujanović.
Vujanović smatra da je iluzija da Zakonom o radu mogu biti zadovoljni i poslodavci i sindikati.
– Kod nas smo u par navrata vidjeli da su i predstavnici sindikata i poslodavaca više nego zadovoljni kako je taj zakon napravljen, što nema rezona. Mislim da je novi zakon o radu mnogo bolji za poslodavce nego za zaposlene. Mi bismo kao sindikat predložili da se neuplaćivanje radnog staža i doprinosa za zaposlene tretira kao teži oblik krivičnog djela. Ako država neće da naplati porez za državu, kao što je slučaj sa sadašnjih 700 miliona, neka zaštiti radnika. Taj isti radnik će u suprotnom presaviti tabak, naći advokata, pa će tražiti nekih 100 eura. Država je u prethodne četiri godine izdvojila oko 70 miliona za razne tužbe, žalbe, sporove. Je li to potrebno? Definitivno da nije – zaključuje on.A.O.
Nema viškova u javnoj upravi
Vujanović smatra da u javnoj upravi nema viškova zaposlenih, te da je eventualno potrebno izvršiti reorganizaciju.
– Eventualne viškove u pojedinim organima treba prerasporediti u one gdje ih ima manje. Ubijeđen sam da samo jedan dobar socijalni program, koji bi Vlada ponudila za one koji bi pristali da napuste radno mjesto, sasvim komforno riješio eventualni problem, ukoliko se analizama uvidi da postoji višak zaposlenih – kaže Vujanović.
Socijalni savjet ignorisan
Na primjeru poslednjih poskupljenja i rasta PDV-a pokazalo se koliko Vlada i parlament uvažavaju Socijalni savjet, ocijenio je Vujanović. On ističe da se Socijalni savjet nije bavio ni Zakonom o budžetu, o čemu bi, prema njegovoj ocjeni, trebalo da daju svoje mišljenje.
– Socijalni savjet bi trebalo da bude upoznat s tim zašto se uvećavaju porezi i da se pitaju za šta će biti iskorišćen novac ostvaren na taj način. Ako će od tog povećanja poreza da se finansira 100.000 penzionera, 50.000 zaposlenih u javnoj upravi i 50.000 nezaposlenih kroz razne vrste davanja i ne znam koliko hiljada ljudi u stanju socijalne potrebe, onda sam mišljenja da niko iz ovih struktura ne bi bio protiv ovog poskupljenja. Trebalo bi vidjeti u koje svrhe idu ta sredstva, da li se taj novac mogao naći kroz oporezivanje luksuza, pića, restorana, hotela – kaže on.
Vujanović smatra da Socijalni savjet treba da bude operativno tijelo, gdje bi bili sindikati, poslodavci i Vlada, od desetak članova.
– Ne treba ministar da bude predsjednik Socijalnog savjeta. On treba da bude nepolitična ličnost. Za predsjednika treba staviti profesionalca, ko bi to radio kao dnevni posao – smatra on.