Slikar Damjan Brković poslije više od deset godina samostalno se predstavio podgoričkoj likovnoj publici. Za svojevrsni kambek izabrao galeriju „Koncept art spejs” u kojoj je izložio, po sopstvenom izboru, osam radova radova, koji reperezentuju njegovo desetogodišnje stvaralaštvo. Ova izložba je ujedno i uvod u jednu veliku izložbu, koja će biti predstavljena na ljeto, najavio je ovaj umjetnik.
– Veoma volim galeriju „Koncept art spejs” jer omogućava umjetniku da ako želi može da izloži samo jednu sliku. To je divna mogućnost. Zato mi nikako ne smeta njena mala kvadratura – kazao je Brković.
Publika naredne dvije nedjelje u ovoj galeriji ima priliku da vidi što je Brković izabrao sa željom da pokaže svoj stav o umjetnosti. Postavku čini stariji radovi, nastali u kombinovanoj tehnici, i ulja na platnu, koja predstavljaju noviju umjetničku preokupaciju ovog umjetnika.
– Sama umjetnost je veća od svih naših iskaza. Nebitni su svi naši načini kako dolazimo do nje. Ona je mnogo važnija i veća od svih naših napora do dođemo do nje. Volim sliku. Mislim da se slika nikad ne može istrošiti umjetnički. Nikad se ne može potrošiti. Vještina uvijek nađe način da se njena suština produbi. Volim sve moderne načine likovnog izražavanja, ali smatram da je slika još primarna – objašnjava zašto uvijek daje prednost dvodimenzionalnom slikarskom platnu u odnosu na druge žanrove likovnog stvaralaštva.
Ova nevelika postavka svjedoči i temama koje su ovog umjetnika koji je završio štafelajno slikarstvo na Fakultetu za restauraciju i konzervaciju na Cetinju. Kako kaže Brković, njegova platna radikalno narativna .
Priču o vještini umjetnika smatra veoma značajnom. Možda značajnijom sada u 21. vijeku, nego ranije. I talenat je od presudne važnosti za umjetnost i umjetnika.
– Mislim da je talenat lijek koji hipersenzitivni ljudi dobiju na rođenju da bi mogli da opstanu. Dar je značajan jer umjetnost je velikim dijelom osjećanje. Talenat je kao lijek – ističe Brković.
Sve što doživi voli da smjesti na sliku. I klasične teme tretira na radikalniji način, ali uglavnom slika sve ono „što je vidio rođenim očima”.
– Koliko god da nije tačno, tačno je. Kao dijete sam se igrao napolju da bih gledao. Što više detalja... veliki dio slikanja je u gledanju. Prvi put kad sam izašao iz kuće nikad se više nisam vratio – objašnjava on.
On svjetlost i tamu smješta na svoja platna. Kaže da jedno ne ide bez drugog. Najviše voli kad ima i jednog i drugo, ističe on i naglašava...
– Sve moje slike nastaju burno – zaključio je Damjan Brković.
S obzirom da se na slikanje odlučuje u momentu, a da se inspiracija akumulira u čovjeku. Svaka njegova slika ima naziv. Veoma vodi računa o nazivu, jer svaka slika ima svoju priču. Publika narednih dana može vidjeti slike „Halu” iz istoimenog ciklusa, „Psa rata” inspirisanu užasima koji su nam se desili proteklih dvadesetak godina, „Sveticu zaštitnicu grada”, „Smajli” koji je nastao Brkovićevim promišljanjem o simbolima koje nam je tehnologija ponovo uvela na velika vrata, zatim „Posljednju noć u Biljardi”, „Intro” i „Mladunče”, ulje na platnu koje je inpsirisano igrom njegove kćerke na ljetnjoj kiši.
S.Ć.