-Piše: Veselin Lazarević
Bračni par Ajra Kaplan i Džordžija Habli početkom osamdesetih godina prošlog vijeka uglavnom su trošili novac na ploče omiljenih grupa, tako da ih imaju nekoliko hiljada.
Ajra je pisao o muzici za nekoliko časopisa, a Džordžija je crtala stripove i radila u biblioteci. Ophrvani pop kulturom, prevashodno muzikom, 1984. godine odlučuju da osnuju sopstvenu grupu. Dali su joj ime „Yo La Tengo” (na španskom „imam je”). Prvih nekoliko godina Ajra i Džordžija su se smjenjivali u sviranju različitih instrumenata, ali su odlučili da se ustale kako bi muzički napredovali u virtouznosti pojedinim instrumenata.
Iz kompleta je odstranila bas bubanj, pa je instrument više podsjećao na udaraljke (slično kao Morin Taker iz grupe „Velvet Underground”).
Prvi CD-album „Ride the Tiger” snimili su 1986. godine, a producent je bio Klint Konli iz grupe „Mission of Burma”, koji je i svirao bas za tri kompozivije, a Dejvid Šrem glavnu gitaru.
Numere s njihovog prvog albuma mogu se svrstati u indi-pop, iako su u to vrijeme intenzivno tragali za svojim autentičnim zvukom. Za razliku od početka sviranja, njegova muzika danas toliko evoluira da slobodno možemo uporediti njihove rane, a i kasnije albume s fazama „Bitlsa”. Jer se toliko razlikuju, što je bila i njohova ustaljena praksa.
Druge polovine osamdesetih godina, „Yo La Tengo” snimaju nekoliko albuma i EP izdanja, a najpoznatiji je svakako „Fakebook”, snimljen 1990. godine.
Interesantno je napomenuti da su na tom albumu isključivo obrade pjesama njihovih omiljenih grupa „Birds”, Kings”, zatim Džona Kejla, Keta Stivensa... Originalne verzije tih pjesama nastale su šezdesetih i sedamdesetih godina, ali su im „Yo La Tengo” udahnuli svježinu i priuštili tinejdžerima da saznaju kako se nekad svirala rok i pop muzika.
Ujedno, ta ploča je bila i poslednja na kojoj je svirao Dejvid Šrem. Mjesto glavnog gitariste preuzima Ajra Kaplan, a bas gitara pripala je Džejmsu Meknju, kojeg je Ajra doveo u grupu.
Ovaj trio čini grupu „Yo La Tengo” i dan-danas.
Posle izvanrednog albuma „May I Sing with Me” (1992) grupa potpisuje izvanredan ugovor s diskografskom kućom „Matador”, za koji i danas snimaju.
Prvi album snimljen za ovu diskografsku kuću izašao je 1993. godine, a potom su uslijedili i video-spotovi na MTV-u.
Pošto je Meknju svirao bas samo u nekoliko pjesama, njegovo izvanredno umijeće, kao i puno učešće u grupi i njihovoj muzici, desio se na snimanju albuma „Painful”, što, po Ajrinim riječima, označava novi početak ove grupe. A i prvi je album koji je producirao Rodžer Mutenotom.
Naredni album „Electr-O-Pura (1995) pun je gitarističkih eksperimenata, a tempo pjesama u rasponu laganih balada do prebučnih distorziranih gitara. Ipak, možemo smatrati, da u sintezi čine jedan čvrst i cjelovit album.
Iz njega izdvajamo veliki hit „Tom Courteney”. Za tu pjesmu snimljen je i spot u kome grupa „Yo La Tengo” na humoreskan način prikazuju muzičku industriju.
Ajra, Džordžija i Džejms su, među svojim prijateljima i muzičarima, od samog početka važili za izvanredne muzičke poznavaoce i diskofile. Kod njih možete naći ploče iz pedesetih i šezdesetih godina, najveće soul hitove, fri-džez albume, pank, hard-rok i hevi-metal LP-e.
Zahvaljujući tome, njihov muzički ukus nema striktne granice, a to se pokazalo i dokazalo na njihovom legendarnom albumu, iz 1997. godine „I Can Hear Heart Beating as One“.
Album je, da tako kažemo, pomjerio shvatanje izraza alternativni rok, jer je do tada grupa bila poznata upravo u okvirima tog žanra, na ovom albumu primijetni su gotovo svi poznati muzički uticaji. U sedamdesetak minuta, koliko album traje, imamo jedinstvenu priliku da čujemo bosa nove ritmove, folk i kantri, džez, post-rok, soul, elektronik, komercijalni pop... Ali je sve spojeno u jednu kompaktnu cjelinu. Prosto je nevjerovatno kako su s lakoćom spijili naizgled nespojive muzičke pravce.
Slično su uradili i s albumom And Then Nothing Turned itself Inside-Out“, oko tri godine kasnije, a koji je i njihov najkomercijalniji, odnosno najprodavaniji album.
U dvadeset i prvom vijeku objavili su još tri albuma i svaki od njih je više nego zanimljiv i rado slušan. U svakim od njih Ajra, Džordžija i i Džejms spojili su moderno i klasično...(Nastaviće se)