-Autor: Vladimir Gligorov
To je pomalo kao razlika između oslovljavanja sa ,,drugarica’’ (,,drug’’) ili sa ,,gospođa’’ (,,gospodin’’). Ili sa ,,braćo i sestre’’ ili ,,gospođe i gospodo’’. Pa se, recimo, članovi sopstvene stranke, recimo u vestminsterskom parlamentu, nazivaju uvaženim prijateljima, a oni drugih partija uvaženom gospođom ili gospodinom. Zato kada Makron Vučiću kaže „Dragi moj prijatelju“ to ne bi trebalo shvatiti kao „dragi moj izdajniče Kosova“. Englezi i Amerikanci, i manje više kogod piše pisma na engleskom, uvijek svoja obraćanja počinju sa „Draga“ ili „Dragi“, čak iako je sadržaj pisma veoma neprijatan. Na primjer „Dragi prijatelju, ovo je objava rata“ sasvim je u skladu sa diplomatskom stilistikom. Ako se recimo često susrećete sa Hojt Jiom, osloviti ga tako kako se primjera radi Lavrov obraća Tilersonu, sa „Moj prijatelju“, sasvim je diplomatski prikladno. Na početku odnosa, gospodin je bolje.
Naravno, ako ste Karl Šmit onda je riječ o drugačijoj podjeli – na prijatelje i neprijatelje, ali onda trećega nema. A ako dobro razumijem srpskog ministra spoljnih poslova, on bi da razlikuje još i partnere od saveznika. Gdje je, kod ove poslednje podjele, Amerika partner, a Rusija saveznik.
Partner ili saveznik u čemu tačno? U ispunjavanju srpskih interesa, koji su, ako sam dobro razumio, nepromjenljivi, vječni takoreći. U ovom slučaju, riječ je o Kosovu. Dakle, SAD su partner Srbije u ispunjenju njenih, srpskih, kosovskih interesa. Da li se to želi reći? Zapravo ne, jer kada je riječ o Kosovu, po ministru diplomatije, SAD rade protiv srpskih interesa. A takođe i Francuska, Velika Britanija, Njemačka i ne mali broj evropskih država, što velikih, a još više malih. Srbija, dakle, ima malo prijatelja u Evropi. Ima li bar partnere?
To zavisi, koliko ja razumijem riječ partner, od toga da li se sarađuje u zajedničkoj stvari. No, kada je riječ o srpskim kosovskim interesima, te zajedničke stvari, tog zajedničkog interesa nema, tako da nema ni partnerstva. Naravno, može biti partnerstva u drugim stvarima, recimo kada je riječ o učlanjenju u Evropsku uniju. Na to ću se vratiti.
Prije toga, ako se može biti partner čak i ako postoje nesaglasni interesi po nekoj, u ovom slučaju ključnoj stvari, kada su interesi sukobljeni u stvari od najvećeg značaja za jednu stranu, dakle ako u tom slučaju može postojati partnerski odnos u recimo međunarodnim poslovima od zajedničkog interesa – zašto ne bi moglo postojati i prijateljstvo? Jer, dok se kod partnerstva podrazumijeva da ne postoje sukobi interesa, ne samo u nekom konkretnom zajedničkom poduhvatu, već i u drugima, bar do mjere da oni ne stoje na putu konkretnom partnerstvu, makar i sasvim ograničenom – to ne mora da važi za prijateljstvo. Jer prijatelji ne moraju da imaju zajedničke interese i njihovi interesi zapravo mogu da se sukobljavaju. Ništa ne stoji na putu ljudima i čak zemljama da budu prijatelji, iako nemaju iste interese i oni su zapravo sukobljeni (recimo, oni jedni drugima konkurišu u različitim poljima djelatnosti).
Ali ako ste takozvani realni političar, geopolitičar takoreći, tvrdićete da u međunarodnim odnosima nema prijateljstva i da pogotovo nema postojanih partnerstava, pa uostalom ni trajnih savezništava, već su trajni samo državni interesi (nacionalni interesi su sinonimni sa državnim, što nije uvijek jasno kada se u srpskoj javnosti govori o nacionalnim – misli se etničkim – i državnim interesima).
Saveznici ne moraju da budu prijatelji. Uostalom, tradicionalni srpski saveznici su Amerika, Britanija i Francuska, koji sada, po srpskoj diplomatiji, nisu ni prijatelji niti saveznici. Rusija, opet, nije uvijek bila srpski saveznik, nezavisno od toga što se uglavnom tako predstavlja u srpskoj javnosti. Ako bi se računalo u godinama, pomenute zapadne zemlje su, svaka pojedinačno, bile srpski saveznici duže od Rusije. To nije bilo tako samo zato što je Rusija bila SSSR, a Srbija Jugoslavija, već i nezavisno od toga. Ali naravno, ne može se tek tako izbrisati sedamdesetak godina srpske i ruske istorije.
Partnerstva su zapravo postojanija od savezništava zbog karaktera zajedničkog interesa. I tu je opet od značaja prijateljstvo, kao i neprijateljstvo. Jer dok je teško reći šta je prijateljstvo u međunarodnim odnosima, zna se šta je neprijateljstvo. To je sukob interesa u kojem arbitrira odnos snaga, moć sa kojom sukobljeni raspolažu, usled čega su savezništva potrebna. Tako da kada se kaže da je Rusija saveznik Srbije, to znači da one imaju zajedničkog neprijatelja ili zajedničke neprijatelje.
Ko su ti neprijatelji? To su oni koji nisu prijatelji, čak i ako su partneri. Ukoliko se vjeruje da partneri u nekoj stvari mogu da budu neprijatelji u drugoj, u ovom slučaju u stvari od posebnog, zapravo najvećeg interesa za Srbiju – tada je rusko savezništvo sredstvo u neprijateljskom sukobu sa zapadnim partnerima.
Kako bismo mogli da znamo da je to sadržaj srpske diplomatije? Po odnosu prema Evropskoj uniji. Naime, članstvo u EU nije ni partnerstvo niti savezništvo, već zaista nešto blisko prijateljstvu. Interesi tu nisu od najvećeg značaja, osim ukoliko se ne govori o nekoj vrsti javnih interesa. EU je, po tome, neka vrsta državne zajednice unutar koje vlada neka vrsta prijateljskih, ne tek partnerskih ili savezničkih, odnosa.
Tako da je dosledno tvrditi, kao što ministar srpske diplomatije i tvrdi, da Srbija ne može biti članica Evropske unije ako bi trebalo da redefiniše svoje kosovske interese. I dok se savezništvo sa Rusijom ne mora shvatiti kao neprijateljstvo sa Evropskom unijom, prijateljstvo je tu svakako isključeno, zajedno sa članstvom. Kada je riječ o odnosu prema SAD, rusko savezništvo podrazumijeva da srpski odnosi slijede ruske, pa oni mogu da budu partnerski ili neprijateljski, u zavisnosti od međusobnih odnosa Rusije i Amerike, i zapravo nezavisno od srpskih kosovskih interesa.
Srbija, po ministru diplomatije, bar u Evropi, uz SAD, nema ni mnogo prijatelja, čak ni samo u oslovljavanju, niti je mnogima od njih partner, već je saveznik ruskih interesa i zauzvrat očekuje rusku podršku srpskim kosovskim interesima. A koji su ovi poslednji, tek je potrebno definisati.
Peščanik.net