- Piše: Milka Šćepanović
Aktuelna vremena su uvijek zbrkana i teška, a moralne vrijednosti od pamtivijeka iste. Osim Deset Božjih zapovijesti, kojih bi trebalo da se prisjetimo ovih dana, lijepo je čuti i riječi majke Tereze, ohrabriti sebe i napredovati. Ona je govorila: ,,Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno, voli ga! Ako činiš dobro, pripisaće to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro! Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve! Dobro koje činiš, sjutra će biti zaboravljano. Nije važno, čini dobro! Poštenje i iskrenost činiće te ranjivim. Nije važno, budi iskren i pošten! Ono što si godinama stvarao, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno, stvaraj! Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im! Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolje od sebe’’!
Ove riječi majke Tereze pišu na zidu doma za djecu u Kalkuti kojeg je ona i osnovala.
Imamo jednom u godini Božić, jednom u godini slavi se rođenje Isusa Hrista. Neka to vrijeme bude posvećeno miru i tišini. U tom miru i tišini, naći ćete odgovore na pitanja, naći ćete snagu koja vam je potrebna da nastavite. Treba da regenerišemo svoje srce, uronimo duboko u tradiciju, moramo se spojiti s ljudima, porodicom, Bogom i izaći kao pobjednici. Treba da proživimo pravi smisao blagih dana i neka praznični sto bude odraz naših emocija, a manje odraz naših strasti.
Pokušajmo da pročistimo um i srce, da se osnažimo u zajedništvu i mijenjamo se nabolje.
Informacije koje svakodnevno primamo odnose se na krize. Moramo znati da je puno vrsta kriza, toga moramo biti svjesni. Ipak, sve one imaju korijen u čovjeku! Kriza je vlasništvo čovjeka. Čovjek je stvorio krizu. Svaki čovjek, u dubini svog bića, ima jaku želju za blizinom, toplinom, dobrotom, nježnošću, pravdom, skromnošću, uzdržljivošću, vjernošću, mirom, radošću, solidarnošću, istinom i prihvatanjem, tj. za istinskom ljubavlju. Zato moramo znati i biti svjesni da je upravo Božić blagdan te istinske ljubavi. To je blagi dan Božje ljubavi. Ljubavi koja je ponovno ušla u naš zemaljski svijet. Koja je približila i želi prosvijetliti svakog čovjeka i cijelu zemlju. Ta ljubav želi prihvatiti i prosvijetliti i sve narode. To je ljubav koja ne osvaja ljude na silu, nego im se daruje. Svaki živi čovjek ima izbor. Možemo je prihvatiti ili odbaciti. Znamo, osjećamo da nam se približila Božja ljubav u Isusu kao nejakom djetetu. Izgleda nemoćan, ali ako ga čovjek prihvati, ima snagu da učini najtvrđe i najkruće srce plemenitim i nježnim. Taj koji ga takvog prihvati, ima hrabrost da odbaci svaki strah. Ko ga prihvati, ima snagu najveće nade. Isus omogućuje čovjeku koji ga prihvati da postane stvarna osoba, koja neće bježati od sebe ni od drugih osoba. Čovjek s Isusom ima životni cilj i motiv življenja. Snaga te Isusove ljubavi preobražava čovjeka iznutra. Tako preobražen, teološki rečeno (neće mi zamjeriti oni koji služe našem nebeskom gospodaru ako pogriješim u izrazima) obraćen čovjek, ima snagu da se oblikuje u novu osobu i da stvara novu zemlju i trajnije vrijednosti. I ljudi koji su daleko od Boga žele vidjeti i sresti takve osobe. Zato neka i nevjernici i ateisti iskuse kako smo mi, hrišćani, božićni ljudi. Mi, hrišćani, imamo veliku odgovornost za sve ljude i za čitav svijet, za naše porodice, za našu djecu koju nam je upravo ON podario. Kroz božićne znakove dobrote, solidarnosti, nade, poniznosti, prisebnosti, smislenosti življenja, snage za svakidašnjicu, neka vide da smo istinski spoznali i prihvatili ljubav koja se u današnjim vremenima objavila u Isusu Hristu. Istina, biti hrišćanin znači živjeti božićno i izvan božićnih blagdana.
Kad se osvrnem, protekla je godina, kao i svaka druga, bila puna uspona i padova. Ali, kao i svaka druga, bolja je od one koja joj je prethodila. Bolja je jer smo naučili šta ne valja i u čemu se, shodno tome, možemo nadati da smo postali bolji.
Blagi dani su odlični, i uglavnom ih svi volimo, imaju taj običaj uništavanja raznoraznih rutina, ali se isto tako nadamo da će za ranjivu kategoriju donijeti ljepše dane.
Kad rezimiram godinu koju smo ostavili iza sebe, čini mi se da je urađeno dosta na polju osnaživanja prava osoba sa invaliditetom... Tome je svakako doprinio i rad NVO sektora.
(Autorka je izvršna
direktorica NVO
,,Naše sunce’’)