BAR – Nevladina organizacija „Povjerenje” iz Bara, u okviru projekta „Život izbrisanih sjećanja i zaborava”, organizovala je tribinu „Od prolazne senilnosti do demencije”, na kojoj su govorili neurolog dr Marija Đerković Lakićević i psihijatar dr Branka Purlija, Branka Stepanović Ilić, klinički psiholog i porodični terapeut, i Branislav Lakićević, dipl. socijalni radnik, pravnik.
Moderator dr Gina Masoničić istakla je da je zadovoljna odzivom, jer interes za ovu temu „nije baš veliki, mada sve pogađa”.
– Demencija je problem čitave porodice, organizacioni i emocionalni. I globalni, jer je sve više oboljelih, pa će 2050. godine biti starijih od 60 godina više nego mlađih, zato je svijest o ovom problemu veoma važna – kazala je ona, ističući da se u našem društvu porodica sama bori sa ovim problemom.
Dr Marija Đerković Lakićević je ukazala da je Alchajmerova bolest četvrti uzrok smrtnosti u svijetu, a da od ove bolesti boluje pet do 10 odsto starijih od 65 godina.
– Smrt od ove bolesti, uz najbolju njegu, nastupa za 8 do 10 godina – istakla je ona.
Na nastanak bolesti utiču starost, genetski faktori, pol (žene češće obolijevaju), traume glave, depresije, vaskularni faktori rizika i manjak obrazovanja. Postoje tri stadijuma razvoja bolesti, koja je, nažalost, neizlječiva. Ipak, istakla je da čitanje, kao i fizička i socijalna aktivnost, usporavaju razvoj bolesti.
Dr Branka Purlija, psihijatar u Centru za mentalno zdravlje Bar, kazala je da je Alchajmerova bolest primarno degenerativna bolest, koja najčešće nastupa u starijem životnom dobu, a da žene od nje obolijevaju dva puta češće. Istakla je da je protivnik smještanja ovakvih bolesnika u staračke domove, jer im u takvom dezorijentisanom stanju biva samo teže. Porodicama koje imaju ovakve bolesnike preporučila je da ostave upaljeno svjetlo tokom noći, i navela da u prvom stadijumu bolesti oni osjećaju depresivnost, strah, nemir i agresivnost. U drugom stadijumu dolazi do gubitka mišićnog tonusa, gubitka koordinacije, epileptičkih napada, dok je ishod trećeg stadijuma propadanje i smrt. Dr Purlija je istakla da se bolest ne liječi, a kao preventivne mjere navela je regulisanje krvnog pritiska, ostavljanje pušenja, regulaciju tjelesne težine, mentalnu i socijalnu aktivnost.
Psiholog Branka Stepanović Ilić kaže da je cilj njenog predavanja pomoći oboljelom i sačuvati sebe, a Branimir Lakićević da se civilizacijski stepen razvoja društva ogleda u odnosu prema starima.
– Kod nas nema društvenog odgovora, nemamo institucije koje se bore sa ovim problemom. Najveći teret snosi porodica, finansijski, emocionalno i psihološki – kaže Lakićević. D.S.
)){kind=small}
