KOTOR - Iako zakon obavezuje sve javne ustanove da svoje objekte prilagode mogućnostima osoba sa smanjenom pokretljivošću, u praksi se on ne poštuje i ne sprovodi u potpunosti, ističu u Udruženju paraplegičara Kotora. Primjera je mnogo, od nedozvoljenih parkiranja na parking-mjestima označenim za OSI, do brojnih arhitektonskih barijera. Kako je nova vlast najavila postavljanje zvučnih semafora, rampi, kosina, iz ovog Udruženja su zahtijevali da sa predstavnicima lokalne uprave održe sastanak na kome bi nadležnima ukazali gdje bi što trebalo postaviti. Činjenica je da iako su neke objekte prilagodili potrebama invalida (dobar primjer su katedrala Sv. Tripuna, hotel „Vardar“ i drugi), pristupnih rampi nema na Očnom i na odjeljenju za ginekologiju pri Opštoj bolnici Kotor, nema ih ispred gradskih apoteka, većine hotela, Kulturnog centra, biblioteke, galerije, obrazovnih ustanova...
-Takve uslove nema ni Centar za socijalni rad, za nas jako važna institucija, tamo zasjeda naša komisija. Oni su u kancelariji na drugom spratu, dok mi stojimo na trotoaru po kiši i vjetru i čekamo da se smiluju da dođu dolje, to je neljudski. Zašto ne obezbijede jednu kancelariju za taj dan za naše potrebe? Za ovjeru zdravstvenih knjižica treba da se izađe uz stepenice na sprat, što predstavlja veliki napor za osobe sa invaliditetom. Zato su Miroslava Mima Ivanović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i Ljuba Šljuka, sekretarka Udruženja paraplegičara Kotora podigle tužbu i dobile na sudu odštetu za pretrpljeni bol, ukupno 1.500 eura, uz uslov da Centar za socijalni rad otkloni uzrok, kako se ova situacija ne bi ponovila- kaže Zoran Radomir, predsjednik Udruženja i dodao da oni nemaju energije da se uvijek na ovakav način bore za svoja prava.
Ljuba Šljuka je objasnila da je zakon sada izmijenjen i da za propuste više ne odgovara institucija koja nema prilaz, nego odgovorna ličnost- direktor ili vlasnik prostora, koji plaćaju kazne od petsto do pet hiljada eura.
-Na okruglom stolu u organizaciji Ministarstva turizma i održivog razvoja rečeno je da su se sredstva prelivala iz jednog državnog fonda u drugi, pa se onda manje vodilo računa o sankcionisanju, a sad će biti više kazni, pošto su odgovorni pojedinci - objasnila je Šljuka.
Udruženje paraplegičara Kotora nema nikakvih redovnih primanja, te sredstva za svoju djelatnost nabavlja putem donacija i projekata. Tokom 2017. godine nisu primili nikakvu značajnu donaciju od svojih stalnih sponzora iz ranijih godina, kao što su Luka Kotor, Jugopetrol i drugi, iako su im se obraćali za pomoć. Rashode za kancelariju su prethodnih godina pokrivali najvećim dijelom iz ostvarenih projekata, veoma uspješnih u 2016. godini: „Fizioterapeut kao uslov za zdraviji život“ i „Vodič za osobe sa invaliditetom“, dok su 2017. godine ostali uskraćeni za planirane prihode, jer im nijedan projekat nije prošao ni kod Opštine ni kod Ministarstva finansija.
- U odgovoru Komisije kao razlog za neprihvatanje projekta navedeno je da se „ne finansiraju zdravstvene usluge“, mada nije jasno kako nam je dva puta već prošao taj projekat, a sad nije. Moguće da je izmijenjen njihov pravilnik, ali eto, to nam nije prošlo i ove godine smo uskraćeni za mnogo toga što smo očekivali da će biti u korist i na dobrobit svih naših članova - kaže Radimir.
On je objasnio da su im u kotorskom Domu zdravlja počeli sa radom sa jednom patronažnom fizioterapeutkinjom i obećali da će i članovima Udruženja paraplegičara biti na usluzi.
-Jedina značajnija donacija u prethodnoj godini je stigla od Turističke organizacije Kotor u iznosu od 300 eura, a posebno od doktora Ivana Ilića, direktora Opšte bolnice u Kotoru, koji je kao laureat Novembarske nagrade kompletan iznos nagrade od 2.000 eura uplatio na naš račun, na čemu smo mu veoma zahvalni - kazao je Radimir.
Dio tih sredstava dali su za nabavku 40 paketića -kompleta sa higijenom, koje su kao novogodišnje poklone uručili svojim članovima, a dio štede za godišnji zajednički izlet i ručak tokom ljeta.
M.D.P.
Zahvalni„Sava osiguranju”
Udruženje paraplegičara Kotora treba da obezbijedi ukupno 750 eura godišnje kako bi njegova kancelarija u Starom gradu normalno funkcionisala. Pored troškova za struju (360 eura) i telefon (170 eura), značajna stavka su izdaci za info-tablu za koju Udruženje plaća Opštini Kotor po 15 eura mjesečno, a 180 eura za godinu dana. To je nedopustivo, s obzirom da se radi o udruženju humanitarne provenijencije, jer se time ona izjednačava sa firmama koje ostvaruju prihode, smatraju u Udruženju. Zoran Radimir je obećao da će poći kod opštinskog sekretara za finansije da ga zamoli da ih oslobode tog troška, jer će u suprotnom skinuti tablu. Pored toga, Udruženje ima redovne troškove za gorivo, uljae, filtere i registraciju auta, koji je dobilo za svoje članove preko projekta, ali je srećna okolnost što ih „Sava osiguranje“ oslobađa uplata na ime osiguranja, na čemu zahvaljuju menadžmentu.Udruženje redovno izmiruje sve svoje obaveze, ima uredno podnesen završni račun kod Uprave prihoda i nema nikakvih dugova.