Sud BiH izrekao je prvostepenu presudu Azri Bašić za zločine počinjene nad zarobljenim srpskim civilima u Domu JNA u Derventi i u selu Polje 1992. godine. Osuđena je na 14 godina zatvora.
Sudsko vijeće je, na osnovu saglasnih iskaza svjedoka, zaključilo da je Bašićeva ubila Blagoja Đuraša, te da je nanosila snažne fizičke i psihičke povrede zarobljenim srpskim civilima u Domu JNA.
To je zaključeno i na osnovu iskaza svjedoka koji su u vrijeme istrage prepoznali Bašićevu na fotografiji, te izjavili da je bila jedina žena u Domu JNA u periodu kada su izvršena ta krivična djela. Kao otežavajuću okolnost Sud BiH je uzeo u obzir broj krivičnih djela i iskazanu okrutnost pri njihovom izvršenju.
Bašićeva je optužena da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane od 26. aprila do početka maja 1992. godine učestvovala u ubistvu, mučenju i nanošenju velikih patnji i povreda srpskim zarobljenicima.
Prilikom iznošenja završnih riječi, tužilac je od Suda BiH zatražio da Bašićevoj izrekne zatvorsku kaznu od 15 godina, jer je tokom sudskog postupka dokazao da je počinila ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.
Iako izgleda kao prosječna sredovječna žena iza debelih naočara kriju se oči u koje 1992. u Derventi niko nije htio da pogleda. Azra Bašić, optužena je za neka od najvećih zvjerstava prema logorašima devedesetih.
– Klali ste, mučili, tukli i maltretirali zatvorenike. Odsijecali im polne organe. Čupali uši i nokte usijanim žaračem. Tjerali ih da ližu krv mrtvih zatvorenika i pužu po staklu. Terete vas za ratne zločine i genocid – ovo je samo dio optužbi protiv žene koja je devedesetih bila strah i trepet Dervente, a koja je sada konačno pred licem pravde, po zahtjevu Posebnog odjeljenja za ratne zločine BiH.
Azra, poznata pod nadimkom Azra Dva Noža ili Krvava Azra, stigla je u BiH 22. novembra, avionom iz Sjedinjenih Američkih Država. Izručena je iz Amerike poslije dugotrajnog i komplikovanog ekstradicijskog procesa. Optužena je da je kao pripadnica Hrvatske vojske (HV), Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) ili neke od paravojnih formacija, na području Dervente tokom 1992. činila nezamislive stvari. Iako porijeklom iz muslimanskog sela Kotorsko kod Doboja, Azra je hrvatska državljanka koja je u ratu otišla u Derventu i onde stekla status jednog od najozloglašnijih mučitelja srpskih logoraša.
Svjedočanstva protiv nje mjere se u hiljadama podjednako ogavnih i krvavih stranica. Iako je svjedoci optužuju za mnoga zlodjela, službeno je optužena samo za ubistvo Blagoja Đuraša, kojem je prerezala vrat pred više zatvorenika. Radojica Garić, jedan od rijetkih koji je imao sreću da preživi „bliski susret” s Azrom Dva Noža je jadan od svjedoka tog ubistva.
– U aprilu 1992. u bivšem Domu JNA otvoren je logor za zarobljene Srbe. Među brojnim mučiteljima koji su nas svakodnevno krvnički tukli posebno se isticala Azra Bašić. Mene i ostale zatvorenike stalno je šutirala, tukla metalnom šipkom i psovala srpsku majku. Jedne večeri ušla je u prostoriju u kojoj je bilo nekoliko desetina izmučenih i izgladnjelih Srba i na naše oči nožem prerezala vrat mom predratnom komšiji Blagoju Đurašu! Nakon što ga je zaklala, zgrabila me je za kosu i tjerala da pijem krv koja mu je curila iz rane. Kasnije mi je tim istim nožem izrezala leđa, a Mili Kuzmanoviću, koji je prije dvije godine preminuo od posledica stravične torture kojoj je bio izložen i od koje se nikad nije oporavio, kliještima je iščupala sve nokte. Bašićeva nije žena, već čudovište – ispričao je, gotovo u dahu, novinarima „Blica” Garić.
Takvih je svjedočanstava mnogo. Preplašeni logoraši prisjećali su se u brojnim iskazima protiv Azre kako bi u prostoriji Doma JNA zavladao muk kada bi ona ušla, tada mršava mlada žena kratke kestenjaste kose. Uz nju je bio pas koji bi joj, što ju je posebno zabavljalo, lizao krv mučenih zatvorenika s čizama. Imala je široku paletu metoda torture. Usijanim žaračem hvatala je muške zarobljenike za polne organe ili bi im čupala nokte, a nožem, od kojeg se nikad nije odvajala, voljela je da im siječe uši. Jednog je logoraša, svjedočili su preživjeli, natjerala da puže po podu punom stakla.
Tad bi uzela uže i stavila mu ga u usta te ga jahala po prostoriji. Žedne zatvorenike pod prijetnjom krvavih muka tjerala je da jedu šake soli i piju benzin. Nekoliko je puta, kako bi označila svoje žrtve, na njihova čela nožem urezivala četničke simbole. Dragan Kovačević (65) takođe je iznio strahote koje je Azra činila zarobljenicima.
– Bili su skinuti do pasa i bosi, gaženi su čizmama dok su puzali na klizavom podu, u potoku krvi i stakla. Donosili bi im i konopac na kojem je bio svezan čvor i tjerali ih da ga stave u usta, poslije čega su njihovi tamničari naglo povlačili konopac i čupali im zube – prisjeća se torture Kovačević.
Po završetku rata zajedno sa suprugom Nedžadom Bašićem, takođe osumnjičenim za ratne zločine na području Dervente, Azra je nestala. Bosanskohercegovačko pravosuđe godinama ju je pokušalo da je locira, kao i porodicu hladnokrvno zaklanog Blagoja Đuraša.