- Priredio: Mr Veselin Drljević
Ekonomski analitičar Siniša Lekić tvrdi da se iz dosadašnjeg iskustva može zaključiti „da je stečaj jedna vrsta bježanja od obaveza, koje imaju osnivači preduzeća”. Iz navedenih razloga DRI je preporučila Vladi da razmotri mogućnost donošenja Zakona o privremenom ograničenju prava obavljanja privrednih i drugih djelatnosti. Shodno tom zakonu, Centralni registar privrednih subjekata (CRPS) bi bio dužan da formira listu diskfalifikovanih lica i privrednih subjekata. Tim bi se, kazao je član Senata DRI Branislav Radulović, „spriječile zloupotrebe i poslovne prevare, kroz institut stečaja i likvidacije”. Svoja objašnjenja analitičar Lekić je dopunio, kazavši da zakoni, počev od Zakona o stečaju, imaju mnogo manjkavosti, što je i praksa pokazala. On kaže da uvođenje stečaja odgovora poslodavcu privatne firme, koja je osnovana sa ograničenom odgovornošću i početnim kapitalom od jednog eura. Firma napravi dugove i ostvaruje gubitak i vlasniku odgovora da uvede stečaj i osnuje novu firmu. Još nemamo zakon prema kojem jedno lice ne bi smjelo da ima više firmi. Prema našim zakonima, jedno lice može da osnuje 60 firmi, a zatim, u 59 uvede u stečaj i to je osnovni problem.
Kako su prenijeli mediji, tokom 2016. godine, stečaj je uveden u 339 preduzeća. Tokom prva dva mjeseca, u čak 92 firme je uveden stečaj. Za isti period prošle godine stačajni postupak je otvoren nad 132 privredna društva, saopštili su iz Privrednog suda. Ti zabrinjavajući podaci bude sumnju da se radi o zloupotrebama. Na drugoj strani, prema Vladinom izvještaju za poglavlje 23, tokom prošle godine nije podnesena nijedna krivična prijava zbog malverzacija u oblasti privatizacije. Kako se navodi u tom dokumentu, nije bilo ni optužnica ni pravosnažnih presuda u vezi sa nezakonitim privatizacijama. Tokom iste godine, raskinut je samo jedan privatizacioni ugovor. U predhodnoj godini nije bilo raskida takvih ugovora.
Neki ekonomski analitičari smatraju da je pogrešno izabrani model privatizacije samo povećao siromaštvo, što je, evidentno, ne samo u opštini Kolašin, nego i u većini opština u Crnoj Gori. Prema tome, pogrešne su pretpostavke da će privatizacija, u svim slučajevima, dovesti do povećanja ukupne efikasnosti. Privatizacija povećava efikanost firme, ali samo u uređenim pravnim društvima i u slučajevima održivosti i unapređenja tehnološko- proizvodnog procesa, međutim, ostavlja po strani problem raspodjele društvenog bogatstva, a kao negativan efekat, obično, ima povećanje stope siromaštva. Strani vlasnici, u većini slučajeva, podižu nivo efikasnosti firme, ali, istovremeno, izvrše pritisak na cijene, smanjuju broj zaposlenih i zarade, raubuju resurse, a dobit plasiraju u instranstvo. Dobar efekat upravljanja moguće je postići i kada je firma u društvenom vlasništvu, za šta su, do skoro, dobar primjer bile podgoričke „Plantaže”, pa društvena svojina još nije „sahranjena”.
Države, koje prodaju javana doba ili ih daju u koncesiju, završavaju kao kolonije. Skandalozna dešavanja u postupcima privatizacije u Crnoj Gori objelodanjena su naknadnim zahtjevima dugogodišnjeg koalicionog partnera vladajuće partije. Naime, Socijaldemokratska partija (SDP) je, nakon 17 godina savezništva sa Demokratskom partijom socijalista (DPS), tražila, aneksom koalicionog ugovora, pokretanje pitanja državne imovine, odnosno, provjeru privatizacije u nekim preduzećima, u kojima su i sami učestvovali. Između ostalog, aneksom se tražila provjera ugovora sa kompanijom A2A o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), iako je jedan od glavnih aktera tog procesa bio, do skora, kadar SDP i potpredsjednik Vlade. Opozicija je na to odgovorila da im nijesu potrebni nikavi aneksi, već da nadležni organi preispitaju opštu otimačinu društvene imovine i procesuiraju one funkcionere koji su odgovorni za te poslove.
Poslednjih mjeseci cio prostor Crne Gore zahvaćen je zahtjevima radnika iz privatizovanih preduzeća da se preispitaju privatizacioni procesi u njihovim, sada već bivšim preduzećima. Uprkos velikom broju preduzeća u koja je uveden stečaj, zahtjevima radnika i podršci iz opozicije da se odgovorni prcesuiraju, mali je broj njih, bar do sada, koji su odgovorali zbog krivičnog djela prouzrokovanja lažnog stečaja.
(nastaviće se)