- Piše: dr Radoslav T. StanišićFilmski i TV reditelj
Suprotno prvobitnim očekivanjima, u ovom filmu, u važnim scenama i sekvencama, razvijaju se inicijalna preobraženja pa nad racionalno postavljenim odnosima sve više dominira smisao i nadahnuće. Novak doživljava okupaciju kao potpunu negaciju svega ljudskog, tako da on mora da se suprotstavi jer sve drugo je totalno obezvređivanje i samoponiženje. Zato ne može da bude pasivan i savlađuje u sebi strah i tjeskobu. Želja za spasenjem sve drugo potiskuje.
U takvoj atmosferi, režija se ne može svesti samo na tehničku perfekciju i zato se i stvara prostor u kome će nadanuće dobiti vizuelno upečatljive kadrove.
Samo zbivanje i u takvom redosledu dobija određeni stepen vjerodostojnosti. Rekonstrukcija vremena i situacija se takođe približava stvarnom pa realizam postaje blizak i pun životne snage. Novak dobiija moć kojom ulijeće u skoro nemoguće situacije i to mu se čini kao prirodo a i nužno, jer ništa drugo u tom trenutku za njega lično nije moguće. Spasavanje postaje njegov subjektivni izbor i potpuno mu se podređuje. Zato smrt ma kako bila bolna nije prožeta sentimentalnošću. Naprotiv, i ona je u službi ovog samopotvrđivanja i traženja slobode i zato, iako smrtno ranjen, uspijeva da sinu, koji tek sada saznaje ko mu je otac i na kojoj se on strani nalazi, obezbijedi odvajanje od zla i prelazak na stranu slobode.
Finalna scena, taj završni prizor dobio je svoju čudesnu ljepotu u tragičnosti i predstavlja antologijski prizor po kome se najčešće ovaj film i pamti. Poslednja Novakova replika natkrilila je sva ranija zbivanja, prosto ih sintetizovala i postala geneza cijelog filma. Prerasla je u metaforu koja ima i svoj prostor i vrijeme i unutar toga puno estetsko djelovanje. U domaćoj kinematografiji film „Ne okreći se, sine” jedan je od prvih magnetnih zapisa tona tako obrađen, a inače je u redosledu produkcije nosio famozni redni broj trinaest! No to mu nije naškodilo. Bauer je u ovoj svojoj realizaciji svu pažnju posvetio akcionoj radnji, ne zanemarujući, međutim, ni druge konotacije, kao što je lik dječaka kojeg otac mora prevaspitati. Da se nije ostvarilo tih nekoliko bitnih situacija, možda bi se cio sadržaj sveo na opis jedne fizičke akcije. Ovako nadgradnja, makar i u fragmentima, toliko je snažna da otpada potreba za pisihologiziranjem i objašnjavanjem karaktera, uslova i svih onih drugih pojedinosti kako bismo došli do podrobnijih obavještenja o Novaku i njegovim prijateljima i samom životu.
On je, tačnije rečeno, postavljen u određemo vrijeme koje uslovljava njegovu Ijudsku poziciju. Bauer ga ne raščlanjuje i ne analizira već mu omogućuje da se iskaže i da napravi svoj definitivan izbor. On osjeća odgovornost prema sinu i tu mu, čak kada bi neko i mogao da pomogne, ne bi olakšao savjest. Njegova akcija dobija tako konkretnost i ispunjava cio film pa je okupacija postala na tom Ijudskom planu i suočavanje sa sopstvenom suštinom.
Novak to uspijeva da izdrži, tako da se prema ponašanju u tim kritičkim momentima može dobiti potpuna predstava o njegovom karakteru, odnosu prema drugima i sopstvenim idealima.
(Nastsaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.