- Pi­še: Mag­da Pe­ter­nek

Svi vjerovatno znate za staru priču o valjevskoj podvali (postoji i pjesma) i o šabačkoj čiviji. U stvari, naziv se tumači dvjema anegdotama. Prema jednoj, šabački šegrti nisu mogli da izdrže da ne izvuku čivije iz kočija Milana Obrenovića, pa kada je ovaj krenuo, točkovi su spali, a knez je šapčanima nadenuo novi nadimak-''čivijaši''.
Druga anegdota kaže da su čivije izvučene iz točkova Ilije Kalabe, valjevskog trgovca rakijom, pa je tako nastala šabačka čivija, a kasnije i valjevska podvala, kada su Valjevci Šapčanima podmetnuli lažnu mladu.
Rado se podsjećam i prisjećam ovih anegdota, jer u njima vidim vrcav duh tog vremena, domišljatost i veselu igru i jednih i drugih. Zluradost i pokvarenost nikada nisam ni nazirala.
Međutim, moram se ipak vratiti u stvarnost, gdje riječ podvala danas ima sve osobine ružnog, negativnog i svjesno pokvarenog. Podvaliti nekome nije više pitanje kada i gdje, nego koliko i dokle to neljudsko osjećanje može da dosegne?
Izrodilo je ovo vrijeme svakakvu mutljavinu i ljuljnulo je na površinu. Da bi taj talog ostao što duže, nema mu druge nego da zamuti još više, da podvalama i intrigama čvrsto drži svoje nečisto i nečasno mjesto.Mnogo je lakše, druškane moj danas nekome podvaliti, nego mu reći - ''dobar dan''.
Jer, šta imaš od dobrog dana ako nisi nekome ''pošteno'' podvalio? Podvaliti nekome je današnjim ''mudrim'' glavama hrana i zadovoljenje svih nehumanih potreba. Boriti se za humanost, za moralnu snagu, za vjernu istinu, podvala gleda sa prezrivim osmijehom i spremnom lukavom strategijom. Kakav si ti to čovjek ako nećeš ili ne znaš da podvališ nekome, pita te ovo vrijeme sunovrata svih vrijednosti. Kakva si ti to junačina ako nećeš da podvališ prijatelju? Kako ćeš među narod ako si podvalu zaboravio da poneseš? Podvalom se danas kiti i diči tvoja snaga, a ne tamo nekim znanjem i poštenjem! Na podvali se poznaju junaci-odjekuje sa svih strana našeg današnjeg tužnog karavana.Podvali, jašta, nisi lud da te po dobru pamte!
Ovim riječima diriguje životom današnja stvarnost, ovim bezumnim porukama zaglušuje sve što bi se moral i dostojanstvo moralo zvati. Ako u podvali ne vidiš smisao postojanja, onda si promašio planetu. Šta istina ima tu da traži?-šepureći se pita podvala. Bolje joj je da se ne pomalja, kezi se opet razjarena podvala. Plejada današnjih podvala, i te kako traži da joj se kaže hvala. Sladi se ta opaka zlica u svojoj nadmenoj pokvarenosti i oholosti.
Kao i sve prevarantske i lažne rabote, tako se i podvala najbolje snalazi u politici. Tu se najlakše razbaškarila, pa uporno i dugo podvaljuje i podmićuje. ''U laži su kratke noge, ne vide se iza govornice'', aforizam je pod koji se podvala može jasno podvući. Degutantna rečenica koja se svakodnevno čuje iza bilo koje političke govornice a glasi- ''Ja ću da kažem svima otvoreno, ili-''Da vam kažem iskreno'', naravno da je u vezi sa osjećanjem prikrivanja i grijeha i greški. Podvala je tu odlična sprega koja učvršćuje vlastodršca tamo odakle mu se nikako ne odlazi. Podvali pa vladaj, parola je tih definisanih lopova pravde i istine. Sa posebnim zluradim zadovoljstvom, sa pohlepnim žarom u očima, sa tonom kojim se siluje istina, podvala političara vječita je retorika njegove nakaradne vladavine. Sve u svemu, podvala je na putu, ako već nije stigla na mjesto gdje joj se dodjeljuje titula. Sramno, ali tačno.
Zato, dragi moji, ne podvaljujte nikada i nikome. Tako ćete najviše podvaliti sebi. Istina, kakva god da je uvjek dostojanstveno svijetli. Ja joj nikada ne podvaljujem. Ni ja, ni moj bič. Jer podvala je kič.
(Autorka je pjesnikinja)