-PIŠE: Novo Vujošević
Vidik Sokolove stijene je širok, krepak i bistar. Tek što staneš na sami vrh, za tili čas napune ti se oči snijegom, ledom, šiljcima, zubatim vrhovima, žlebovima, igrama boja, dodirima vrhova sa nebom. Sigurni smo da ćete taj pogled ljubomorno čuvati u svojim očima, pa i u kori velikog mozga. Ovaj pogled će se sresti sa vijencem kučkih planina (Koštica berovačka, Koštica kučka, Koštica podgradska, Koštica kocka, Koštica zatrebačka, Ćefa od Koštice, Škola od Rikavca, Lobodnica, Radeća, Um oravski). Ovaj se vijenac može nazvati „Vijenac gorskih vila“.
Istočno od ovog vijenca, naziru se obrisi klimanačkih planina. Taj pogled je i veličanstven i tajanstven. Jedva čekam da ih nogom nagazim.
Sa obližnjeg uzvišenja, koje se nalazi u blizini Sokolove stijene, na njenoj jugozapadnoj strani, puca pogled na plato Korita, na katune Korita, koji su se razlili po cijelom prostoru, kao pečurke poslije kiše. Riječ je o sledećim katunima: Toke, Plana Omerova, Ćafa Zalina, Zatrijebački katun, Katun Prelvića, Katun Dučića, Katun kocki, Katun kucki. Treba reći da je u Koritima postojalo još katuna i katuništa, ali od njih sada nema vidljivih tragova. Takav je, na primjer, Katun Boškov. Svaki od katuna ima svoj pogled i svoju priču. Priče možemo podijeliti na one iz prošlosti, koje pričaju o tradicionalnom (katunskom) životu i na one savremene koje pričaju o vilama i vikendicama, koje niču kao pečurke poslije kiše.
Priče iz prošlosti se vezuju za stoku, za stočarenje, za pasišta, za borbu između Hota i Kuča, za čobanački život, za katune i za gajenje krtola (krompira) za Marka Miljanova.
Savremene priče se vezuju za vikendaše, za vikendice na kučkim planinama, za takmičenja ko će napraviti ljepšu i ugodniju vikendicu, za uzurpacije za perspektive razvoja turizma na ovom području Kuča.
Pogled sa Sokolove stijene ne može uočiti Ljuđa od Korita, jedini izvor na ovom prostoru. U prošlosti su se tu mogli vidjeti ogromni buljuci koza, ovaca, kao i krda goveda i konja. Sada na izvoru dominiraju vikendaši, koji stoje u red sa plastičnim sudovima da bi ih napunili i odvozili u vikendice. Promjena je, znači revolucionarna.
Sa vrha Sokolove stijene možete odmah primijetiti ostatke karaule „Raško Božović“, odnosno, ostatke njenih srušenih zidina. To je tako tužan pogled, izgleda još tužniji, ako se prisjetimo pogleda kada je karaula bila puna vojnika, puna graničara Titove Jugoslavije. Tada se gromoglasno pjevalo:
Karaula, karaula
Na vr' Ljuđa zorna kula
Voljela je graničare
I njihove pjesme stare
O, da mi je majko stara
Uzet' momka graničara
Svakoj majci treba da je dika
Koja ima kod Tita vojnika
Mirno spavaj domovino moja
Kad te brane pripadnici KNOJ-a
„Sada pogled uzaludno traži
Karaulu, vojnika na straži
Njih je kažu progutala tmina
Ne čuva se tako domovina“
Veoma je primamljiv pogled na dvije crkve na Koritima. Jedna je katolička, a jedna pravoslavna. Katolička je smještena na uzvišenju kod Katuna zatrijebačkog, a pravoslavna na brdu u blizini karaule. Jedna gleda na drugu, jedna drugoj ne smetaju, svaka služi svoju liturgiju. Katolička slavi Svetog Stjepana, a pravoslavna Šćepandan, odnosno Svetog velikomučenika Stefana. Iako pripadaju različitim granam hrišćanske vjere, one se ipak u konačnosti sjedinjuju u jedno stablo, u jednu duhovnost koja se zove hrišćanstvo. To je priznaćete retkost da se na jednom jedinstvenom planinskom i katunskom platou nalaze i katolička i pravoslavna crkva.
Pogled sa Sokolove stijene ne bi bio potpun ako ne bi zapazili dva vjerna stražara i čuvara Korita. Na južnom stražarnom mjestu, stražari kamenti Kaženik, a na sjevernom, gordi Um oravski. Oba su neizmjerno vjerna Koritima i zbog toga su zorni. Kaženik stražari i nad kanjonom Cijevne. Vazda je u pripravnom stanju.
Ako stojite na samom vrhu Sokolove stijene i okrenete se prema istoku i jugoistoku, pred vama će se pojaviti cijeli atar Klimeneta. Veoma konkretan i veoma primamljiv i prijemčiv. Prvo vas susreće Tamara sa svojom dubinom, nizinom, i pitominom i sa svojom tjeskobom, ako se duže zagledate u ambis stijene, možete se onesvijestiti. Upravo zbog toga treba izbjegavati duže posmatranje ambisa. Osim toga, treba izbjegavati mjesta koja su nakvečena nad ambisom. Ako vam iole spuzne noga niz Sokolovu stijenu, oprostite se sa svojim životom.
Sva sela i zaseoci, koji su smješteni na Klimentskim strminama i vododerinama, odavde se jasno vide: Broja, Nički, Vukelji, Selca i svi njeni zaseoci, kao i Lepuši i Kazanje. Sva sela ovdavde, iz daleka živopisno izgledaju. Kuće liče na oveće pečurke grupisane po padinama. Neke su kuće locirane baš na ivicama strmina. Sve se čudim kako ne spuznu i ne sunovrate se niz strmine u kanjon Cijevne. Za sva notirana sela važi ocjena da ljepše izgledaju iz daljine, nego kad im se približite.
Neke se albanske (klimentske) planine odavde jasno vide. Riječ je o Greči, Buldosi, Dibali. Neke se samo naziru. U stvari, primjećuju se njihovi obrisi, bez mogućnosti njihove tačne identifikacije. Ono što se ovdje primjećuje izgleda impresivno i neobično.
(Nastaviće se)