-PIŠE: Perivoje Popović
Dilema kako pronaći prave riječi da se iskažu misli i osjećanja, da se saopšte emocije i stanja sopstvene i ukupne svijesti, prisutna je od kako postoji život, a naročito od nastanka poezije koja je stvorena da ljepotu riječi uzdigne do (za)datih neslućenih visina.
Mlada pjesnikinja Desanka Bulajić shvata, i veoma je dobro kada to shvatanje osmišljava u punom smislu pjesničkog traganja, ali ne biva dobro, ako i kada to traganje nadvlada i postane samo sebi cilj, kada je „zaborave riječi“, kako sama kaže, i kada je pri tome još i svjesna činjenice pune osamljenosti i opšte izgubljenosti, kada smo svi samo „tačke na planeti“ punoj nedoumica i iskušenja.
Upravo pomenute nedoumice i iskušenja puna su potreba nastanka zbirke pjesama simboličnog i sugestivnog naslova „Udahni duboko“. I zaista da bi se u životu, a posebno u ljubavi savladale sve slućene, a osobito neslućene prepreke i izazovi, neophodno je puno svježine i nesputane energije.
„...Svaki pogled novu sumnju stvara,/Svaka ružna riječ srce para./Ugled postaje manje vrijedan,/Jer san laže kao nijedan./Svaka priča ima isti završetak,/Samo se ja vraćam uvijek na početak.“ („Zabranjeno voće”)
Moto koji je svojoj knjizi „Udahni duboko“ dala mlada pjesnikinja Desanka Bulajić glasi lijepo, ljupko, jednostavno i razumno: „Ko piše srcem, ostaje u duši onoga što čita!!!“ I zaista, konstatovali smo to i ranije, ona piše srcem, zato, poštovani čitaoci, udahite duboko i iskreno sa čistom ljudskom namjerom, praštanjem i blagonaklonim srcem izvolite ući u složeni lavirint lirski nadahnutih, doživljenih ili izmaštanih, sopstvenih ili saznatih snova i tajni kojima vas poziva i vodi mlada poetesa.
„...Ljubav je dio sna./Ponekad je nejasna –/Kao staklo čista/ Kad emocija zablista –/ Ljubav je...“ („Ljubav”)
Davna je istina da pjesnik mora da vlada riječima. Pjesnika pokreću i vode emocije, ali on kao dobar kormilar mora da vodi računa o nepredvidivim i nepoćudnim morskim strujama. Desanka Bulajić, budući veoma mlada i naglašeno energična, samouvjerena i maštovita, kormilari, ali povremeno rizično i riskantno – struje su katkad jače od njene mladalačke ruke i odvedu poetski brod na ivicu plićaka ili u blizinu hridi gdje vrebaju brojne opasnosti koje nije lako izbjeći. No, Desanka je borac i ostaje nam da joj vjerujemo, da je podržimo u njenim uvjerenjima i željama koje joj slijede na olujnom moru poetskog i životnog „naviganja“ koje podrazumijeva dobra iskustava (sopstvena ali i potvrđena), no u isto vrijeme i moguća, potencirana već, iskušenja. Zapravo knjige „Ledena kraljica” i „Udahni duboko“ dva su još nespoznata broda („Ljubav je kocka“ već je u mirnoj luci do novog isplovljavanja) i njima komanduje vrlo mlad kapetan. Dužnost je teška, ali kapetanica-pjesnikinja uporna je, samopouzdana (!) i odvažna.
„Ja samo čekam onaj trenutak:/ Jedno skriveno mjesto/ Što samo moj je kutak...“ („Srce ipak kuca”)
U Desankinom pismu očigledna je neprestana borba mladalačke energije i stvaralaštva kao umjetničkog čina. Ona osjeća neizmjerno mnogo i sve to što osjeća htjela bi da kaže i to odjednom: u svakoj riječi, u svakom stihu, u svakoj pjesmi, u svakoj knjizi. No, to nije zaista moguće i Desanka Bulajić, ako hoće da bude pjesnikinja od trajanja, to mora da shvati i prihvati – i da čini ono što je u datom trenutku i u ponuđenim okolnostima moguće. Jednom riječju, jednim stihom, jednom pjesmom, jednom knjigom konačno, moguće je obuhvatiti određeni dio stvarnosti – realne ili izmaštane; jedan trenutak, jednu temu, jednu grupu motiva, jednu, klasično rečeno, inspiraciju.
„Rasuti prah po sobi se širi/Dušu obuzimaju stari nemiri./Život je stao tamo gdje ljubav počinje –/Prave ljubavi pamti more sinje./Talas je u meni...
Mnogo je talasa, bezbroj talasanja doživljava nemirni svijet pjesama Desanke Bulajić. U njenoj mladalačkoj duši vodi se i žestoka borba između pjesnikinje, tekstopisca i mogućeg, potencijalnog romanopisca zabavnih, popularnih sadržaja. Svaka od njenih pjesama, i u ovoj zbirci, iako po formi lirska (a to nužno podrazumijeva izostanak fabularnih elemenata) nosi neku priču, priča se, prepričava određeni doživljaj ili događaj iz ličnog ili pročitanog, saznatog domena. Cilj umjetničke pjesme u savremenom poimanju je drugačiji – pjesma je autorska slika riječima koju čitalac doživljava prema sopstvenom afinitetu, razumijevanju ili poimanju. Ako nije u pitanju tako spoznata pjesma nego samo puki tekst, onda pisac datog teksta za onoga koga dati tekst zanima ili zabavlja – nije bitan. Ako je pak u pitanju priča ili šira epska forma zabavnog, relaksirajućeg sadržaja, onda je autor u drugom planu. Ali Desanka Bulajić je istinski borac i mora da se izbori za prvi plan – autorski. U toj borbi ona je sebi sama najvjerniji saveznik, ali i najteži protivnik, istovremeno.
Tinejdžersko doba stasavanja gomila joj mnogo toga i u stilu, i u jeziku, i u mišljenju što baš i nije prava poezija u teorijskom značenju toga pojma, ali što se ipak poima kao odlika jednog perioda u razvoju mlade osobe, pa bila ona obična, svakodnevna ili, uslovno kazano, stvaralački posebno nadahnuta kao što je Desanka Bulajić. Vrijeme sazrijevanja ličnosti čini svoje, te mnogo toga u odnosu prema svijetu, dakle i umjetnosti: književnosti, poeziji, slikarstvu i sl. može (i mora) da se promijeni, dobije na kvalitetu ili pređe iz kvantiteta u kvalitet, kako je jedan donedavno u nas posebno važeći, filosofski pravac pretpostavljao.
Zaista Desankino stvaranje je u kvantitativnom smislu vrlo bogato i obimno, te ga i sa te strane moramo razumno posmatrati i poštovati ga čak iako mu koji put zamjeramo kod pojedinih situacija ili iskaza. Mnogo je snage, mnogo je energije uobličeno u njenim tekstovima i oni jesu kao takvi odraz i slika vremena i doba u kome su nastali. Mi ih možemo čitati na različite načine, možemo i da ih razumijemo i prihvatamo u okvirima naših konvencionalnih pretpostavki i interesovanja. Autorka je uradila svoje, mi smo na potezu – da podržimo, da se uzdržimo, ili ne složimo...
Vjerujemo da ovom simpatičnom poetskom trilogijom („Ljubav je kocka“, „Ledena kraljica“ i „Udahni duboko“) ima da bude završena tzv. tin-faza u pjevanju i razmišljanjima mlade Desanke Bulajić i da nakon toga silna njena kreatorska energija treba da bude usmjerana ka novim pjesničkim-književnim putevima, traganjima, saznanjima i dometima.
(NASTAVIĆE SE)