-PIŠE: Novo Vujošević
Za Tamaru sam znao i prije svog dolaska, ove posjete. Bezbroj puta sam je posmatrao sa Sokolove stijene. To su činili i mnogi Kuči i radoznali putnici i namjernici. Najčešća meta posmatranja bila je ogromna parola ispisana izviše same Tamare: „Na njenoj lijevoj obali, `Živio Enver Hodža`“. Natpis (parola) je dugo stajala – sve dok je trajala vladavina Envera Hodže. Iz daljine, sa Sokolove stijene, Tamara je izgledala ljupko i prijemčivo. U toku ljeta je izgledala kao oazica puna zelenila. Čak su posmatrači mislili da se u Tamari nalaze poljoprivredne kulture (kukuruz, krtola, paprika, paradajz) i da daju pozamašne prinose. Moram odmah reći da je to bila varka. Epski pjesnik bi rekao:
„Neću kasti za varljive oči
Koje su me na zlo (grešku) navodile
Gledajući s visoke planine
Gledajući dolje na drumove (Tamaru)
Kad sam konstatovao da je Tamara, zbog svoje klime, pogodna za proizvodnju povrća, povrtarskih kultura, saradnik na projektu Ljazmend Pepaj je primijetio: „Klima svakako odgovara, može se i navodnjavati, ali je problem u nedostatku obradive zemlje. Tamara je stiješnjena i sa jedne i sa druge strane ogromnim stijenama. Može se na posjedu proizvoditi samo djelimično za kućne potrebe. Za ozbiljniju ratarsku proizvodnju ovdje nedostaje osnovni resurs koji se naziva plodna zemlja.
Tamara je moje prijatno iznenađenje. Odmah je naš pogled „zarobio“ moderni urbanistički izgled cijelog naselja. Tu je gradski trg sa spomenikom...
Tu je administrativna zgrada opštine Tamara. Tu je kafana. Sasvim je funkcionalno uređena lijeva obala Cijevne. I ne samo funkcionalno, već i estetski. U centru Tamare se nalazi ugostiteljski objekat „Triješi“. U ovom objektu turiste mogu ugodno obskrbiti, i u jelu i u piću. To je uradila i naša ekipa. Uzgredno rečeno, baš u ovom objektu su nas srdačno i gostoljubivo dočekali naši domaćini Adriatik Čekaj čelnik opštine Tamare i Ljazmend Pepaj, njegov pomoćnik. Tu smo obavili i istraživačke razgovore koji su nam poslužili za prikupljanje činjenica u izviđanju (rekognosuiranju) terena, odnosno predmeta istraživanja.
Tamara je administrativni i kulturno-prosvjetni centar Klimenta (Kelemendi). U njoj gravitiraju sledeća naselja (sela): Broja, Grabom, Vuklji (Vukelji), Vrmoša, Kazanje, Ljepuši, Nikši, selca (Brijeg, Vrata, Gropa od Selce, Dobrinja, Đonovići, Jasenova, Osojna, Ostrič). U Tamari su smještene sve zgrade (institucije) koje obavljaju centralne funkcije svih okolnih sela. Među njima dominira već pomenuta adminstrativna zgrada, kao i gimnazija. Tu se nalazi i novosagrađena crkva. Za naselje ove veličine, može se smatrati velikom. Sagrađena je... Sve je više vjernika koji se u njoj mole Bogu, što je pravo iznenađenje ako se ima u vidu kakav je pogrom napravio Enver Hodža na vjerske objekte i na vjeru. Kao i urbanistički ostatak prošlosti, izviše samog puta koji vodi za Skadar, pokazala se karaula, a ispred karaule bunker. I jedno i drugo su u žalosnom stanju. Narodni pjesnik bi rekao: „Duh se vije, a života nije“. Iznad stare i oronule karaule, bjelosa se prostor na kojem je nekad bila ispisana parola „Živio Enver Hodža“.(Nastaviće se)