Pljevljak Željko Gojak, kome je 17. septembra ove godine preminuo osamnaestogodišnji sin Milosav, podnio je krivičnu prijavu pljevaljskom tužilaštvu i policiji jer tvrdi da su za smrt njegovog djeteta krivi ljekari u bolnici u Pljevljima. U izjavi za „Dan“ Gojak ne želi da otkriva imena ljekara, ali je to učinio u datoj izjavi u policiji i tužilaštvu. Milosav Gojak preminuo je ispred vrata privatne ordinacije, gdje je, kako tvrdi njegov otac, nakon višednevnog čekanja doveden iz pljevaljske bolnice da snimi krvne sudove, zbog tromba koji se formirao nakon operacije u istoj ustanovi.
Željko Gojak navodi da je Milosav 3. septembra u selu Maoče, gdje živi njegova porodica, imao udes dok je upravljao traktorom, da su ga drugovi prevezli do bolnice u Pljevljima, gdje je obavljena operacija i odstranjena slezena. Kako tvrdi Gojak, kada je njegov sin trebalo da izađe iz bolnice, situacija je počela da se komplikuje, jer su ljekari ustanovili da mu se formirao tromb, zbog koga je i preminuo poslije nekoliko dana ispred vrata privatne ordinacije. U toj ambulanti, kako navodi otac, njegovom sinu je trebalo da snime krvne sudove, jer za taj pregled u pljevaljskoj bolnici nije bilo uslova, a ljekari ga ranije nijesu uputili u Klinički centar u Podgoricu ili na neko drugo mjesto.
– Prilikom snimanja na ultrazvuku i skeneru utvrđeno je da mu je slomljen sedmi pršljen, napukla slezena i imao je ogrebotinu na glavi – priča vidno potresen Željko Gojak i pojašnjava da je on sačekao da nakon prijema i snimanja bude završena i operacija.
Nakon operacije jedan od ljekara, koji mu je i primio sina, saopštava mu da očekuje da bude sve dobro i da će njegov sin jedno vrijeme ostati u bolnici.
– Poslije operacije, kada se sin probudio pitao sam ga kako je a on mi je kazao da ga boli rana od operacije i vratni pršljen. Liječen je na intenzivnoj njezi četiri ili pet dana. Nije se žalio na druge bolove izuzev na ranu i na vratni dio. Svakodnevno sam ga obilazio i gledao, rana je zarastala. Angažovali su mu fizioterapeuta kako bi mogao lakše da ustaje i da se kreće – priča Gojak i dodaje da je nakon nekoliko dana opet sreo jednog od pljevaljskih ljekara koji mu je kazao da njegov sin narednog dana može da ide kući.
Gojak tvrdi da je istog tog dana njegovog sina počela da boli lijeva noga. Požalio se medicinskim sestrama a one su obavijestile dežurnog ljekara, koji je konstatovao da se radi o trombozi.
– Nakon tih dešavanja doktor konstatuje trombozu i odmah mu daje injekciju u stomak da se tromb ne širi – kaže Gojak i navodi da on o svemu saznaje narednog dana kada dolazi iz sela Maoče u Pljevlja da izvede sina iz bolnice.
Po njegovim riječima, tada od ljekara koji je operisao i vodio njegovog sina saznaje da ništa nema od otpusta kući, kao i da mu je uključena terapija.
– Pitam se zbog čega mom sinu nakon operacije nije uključena terapija, već su ga ljekari doveli u tu poziciju da mu se formira tromb – kaže Gojak i ističe da tu nije kraj svih ljekarskih promašaja i nebrige o djetetu koje je imalo samo osamnaest godina.
Otac navodi da mu je ljekar predložio da bolesnog sina odvede u privatnu ordinaciju kako bi snimio krvne sudove, jer za to nema uslova u bolnici.
– Saznajemo tada da će ljekar doći tek za nekoliko dana kasnije jer se nalazio u Beogradu. Ljekari tada odlučuju da se sačeka. Pitam se zbog čega su dozvolili da se toliko čeka dok dođe ljekar, a nijesu nam dali uput za KCCG u Podgorici – kaže Gojak. Pregled u privatnoj ambulanti bio je zakazan 17. septembra u 12 časova.
Po njegovim riječima, ipak se dešava nesreća i njegov sin prije pregleda krvnih sudova umire ispred vrata ljekarske ordinacije, čim se popeo uz stepenice. On navodi da se prethodno javio dežurnom ljekaru u pljevaljskoj bolnici, da mu je isti odobrio bolničko vozilo za prevoz njega i dvojice prijatelja, kao i pokojnog sina do privatne ordinacije. Njegov sin sa drugog sprata hirurškog odjeljenja silazi niz stepenice bez bilo čije pomoći, jer je ljekar tvrdio da mu pomoć nije bila potrebna, iako mu je bilo strogo zabranjeno kretanje dok je primao terapiju.
– Prilikom izlaska uz stepenice do ulaznih vrata ordinacije, moj sin pada kao pokošen. Ljekar pokušava da ga spasi, da ga povrati u život, poziva bolnicu, a potom hitna sa zakašnjenjem od pola sta stiže. Vozilo Hitne pomoći prevozi ga u bolnicu, a meni se već tada činilo da je umro – kaže Gojak i dodaje da mu se potom nakon dva sata saopštava da mu je sin umro.
– Vjerujem da za smrt mog sina odgovornost snose ljekari iz pljevaljske bolnice. Zbog čega se čekao pregled krvnih sudova četiri ili pet dana, kako bi došao ljekar u privatnu ordinaciju iz Beograda, a nije upućen u Klinički centar, ako već nije bilo uslova da se pregled obavi u bolnici u Pljevljima.
Dokumentaciju o liječenju mog sina još uvijek nijesam dobio i to tražim da mi se dostavi. Izražavam sumnju da će ljekarska dokumentacija od strane doktora biti prepravljena. Zahtijevam od istražnih organa da se pozovu ljekari koji su liječili mog sina na odgovornost i smatram da su mi oni ubili sina – kaže Gojak i pojašnjava da je ljekarska dokumentacija koju je kritičnog dana ponio do privatne ordinacije nestala i da je kasnije nije mogao pronaći.
U pokušaju da više saznamo kontaktirali smo i pljevaljsko tužilaštvo, gdje nam je rečeno da će se u narednom periodu raditi po pomenutoj prijavi. B.Je.
Ministar da ispita situaciju u pljevaljskom zdravstvu
– Pozivam i ministra zdravlja Kenana Hrapovića da provjeri dobro šta se radi po pljevaljskoj bolnici i kako se ponašaju ljekari. Pošto se radi o ministru iz Pljevalja, dobro bi bilo da ispita bolje situaciju u pljevaljskom zdravstvu – kazao je Željko Gojak.
Goločevac čeka zvanični dopis
– Zvanično još uvijek nijesam dobio nikakav dopis i sada se ne bih mogao izjasniti o pomenutom slučaju. Čim budem zvanično obaviješten javno ću se oglasiti – kazao nam je juče direktor pljevaljske bolnice Mile Goločevac.