Zbirka poezije „Obol” pjesnikinje Ksenije Matović iz Herceg Novog, biće predstavljena u Podgorici, u utorak, 26. septembra, od 19 časova u multimedijalnoj sali KIC „Budo Tomović”.
O knjizi će govoriti Sotirios Atanasiou, ambasador Grčke u Crnoj Gori, i Vlatko Simunović, književni kritičar. Gerasim Christatos, ataše za kulturu Ambasade Grčke, čitaće stihove na grčkom, a autorka na našem jeziku. Posjetioci će imati priliku da osim u poeziji, uživaju u projekciji fotografija sa Krfa autora Nenada Mandića, kao i tradicionalnoj grčkoj instrumentalnoj muzici. Po želji autorke sav prihod od prodatih knjiga biće opredijeljen u humanitarne svrhe.
Podsjetićemo da je „Obol”, kojeg je u dvojezičkom izdanju, potkraj prošle godine objavio IP „Orfeus” iz Novog Sada, za svega četiri mjeseca doživio drugo izdanje. A, zbirka je dosad promovisana u Herceg Novom i u Novom Sadu.
Grčki ambasador bio je imresioniran željom Ksenije Matović, inače dopisnice „Dana” iz Herceg Novog, da pjesme objavi na grčkom, kao i osjećanjem koje gaji prema njegovoj zemlji:
- Možda ne postoji racionalno objašnjenje za nešto takvo, ali je činjenica da postoji toliko toga što dva naroda vezuje. To je naša zajednička borba u svim velikim sukobima, jer činjenica je da smo uvijek bili na istoj strani i da držimo do istih vrijednosti života - rekao je grčki diplomata na promociji ove knjige u Herceg Novom.
Pjesnikinja, pak, objašnjava da je obol bio novčić u antičkoj Grčkoj koji se mrtvima stavljao u usta, kako bi platili šutljivom Haronu da ih preveze na drugu, daleku i tamnu obalu, još tamnije rijeke. Oni koji su dospijevali bez novčića, bivali su osuđeni na vječno lutanje između dva svijeta.
- Ipak, mitologija bilježi izuzetke, poput Orfeja, pjesnika nad pjesnicima, koji je živ sišao u podzemlje, uspio ubijediti Harona da ga preveze, a Hada i Persefonu da puste iz svijeta sjenki njegovu voljenu Euridiku. Jedno osvrtanje preko ramena, pri samom izlasku iz podzemlja, usljed želje, koja je očito bila presnažna, ali i nepovjerenja u bogove…koštala je više od onoga čime je imao da plati. A mogao je platiti samo pjesmom, kao što je to uradio prvog puta, umilostivši bogove. Pjesma je bila njegov obol – objašnjava Matović.
„Obol” je, dodaje, i njen lični ulog, zavjet i obećanje, ali i istovremeno i njenih predaka koji su došli iz Grčke u Crnu Goru u 17. vijeku.
Pojašnjava, da tajna sadržana u krvi predstavlja samo jedan sloj zbirke „Obol” koji tuče crvenim damarom, dok je drugi metafizički, i odnosi se na metempsihosis – seljenje duša, o kojem su govorili Pitagora i Platon, a koje su bile sastavni dio Orfičkih misterija.
- Plutam između svjetova i vjekova, od kojih je svaki duboko urezan u pamćenje. Budući da duboko vjerujem u seljenje duša, koje su zagovarali orfici, a potom i Platon, bol ima dodatnu dimenziju živog sjećanja. Katkada ono probije kao san u snu, ponekad u vremenu sadašnjem kao slika…Još pamtim miris pinija, bijele ruke proročišta, žamor pitalaca, koplje koje je prividno prekinulo nit vremena. Moja duša je stara - kaže Matović. Ž.J.
)){kind=small}
