Festival „Oda života” u organizaciji crnogorskog ogranka World Art Games (WAG) – Svjetske umjetničke igre, prekjuče je nastavljen programima u Podgorici i Tivtu.
Publika u Podgorici imala je priliku da čuje predavanje kolumbijskog umjetnika Anatala Alvareza Garaja na temu „Umjetnost i posthumanizam. Kraj imaginacije? - Analiza uticaja znanosti i umjetne inteligencije na umjetnost kao singularnost ljudskog roda”. Predavanje je održano u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović”, a potom je u holu KIC-a otvorena izložba dječjih likovnih radova na temu „Mir” Dječjeg projekta WAG-a.
Na početku predavanja Anatal Alvarez Garaj je istakao da je njegova osnovna preokupacija, kada je u pitanju istraživanje umjetnosti, koje mjesto zauzima imaginacija u savremenoj umjetnosti. Odnosno, da je imaginacija ono što čovjeka čini čovjekom, specifičnim u odnosu na druge vrste, ali i u odnosu na drugog čovjeka, kao i na ono što danas nazivamo vještačkom inteligencijom. Garaj je pojasnio i što je tema posthumanizma kao filozofskog pravca.
– Posthumanizam se temelji na istraživanjima šta je čovjek i koja je njegova pozicija u umjetnosti danas. Odnosno, bavi se istraživanjem ljudskog tijela i načinima na koje se ljudsko tijelo, odnosno njegove funkcije, mogu unaprijediti a obzirom na nedostatke koje ima i um koji se nalazi u trošnom tijelu, kao i na koji način se to odražava u odnosu na savremena bio-tehnološka saznanja i dostignuća – kaže Garaj. Jer, i čovjek se mijenja u skladu sa svim dostignućima civilizacije i kulture, pa se tako nikada više ne možemo vratiti u prvobitno prirodno stanje. Zato, pitanje – što je čovjek, kao i odgovor na njega, nijesu nimalo jednostavni, dodaje Garaj. Uzori ovom filozofskom pravcu mogu se naći u antičkoj Grčkoj, odnosno Protagorinoj maksimi - „Čovjek je mjera svih stvari”. Ta antropocentričnost vrhuni s pojavom Darvinove teorije evolucije. No, Dona Haravej je 1984. u svom „Sajborg manifestu” iznijela tezu da je došlo do promjene paradigme, i da se na čovjeka kakvog smo dotad poznavali sada gleda na drugi način. Jer, čovjek nema ni savršeno tijelo ni savršen um, dogodila se kriza. Ova razmišljanja prelivaju se i u umjetnost - izraz savremenih umjetnika koji performansima to i pokušavaju dokazati na svom tijelu. Takođe, postavlja se i pitanje da li umjetničko djelo mogu napraviti mašine, različiti sofisticirani robotički strojevi s komplikovanim algoritimima, a čime se danas bave brojni naučnici – programeri.
– Sofisticirane mašine ipak ne mogu proizvesti umjetničko djelo, one su samo „kopi mašine”, jer im se uvijek nekim algoritomom nešto zadaje. Uprkos uznapredovaloj tehnologiji, to su u stvari vrlo primitivni iskazi. Jer, mašine još uvijek ne mogu ništa same stvoriti bez upliva čovjeka – kaže Garaj, potkrepljujući to primjerima stvaranja likovnih i književnih, muzičkih, pa čak i dramskih djela, ali koja uprkos svemu ne mogu ponijeti epitet umjetnički – umjetnost. „Inteligenciju i imaginaciju čovjeka nove tehnologije pokušavaju kolonizirati, ali u tome ne uspijevaju” – kaže Garaj.
- Ni neuro znanost ni umjetna inteligencija još uvijek nije razjasnila kako u stvari imaginiramo. Postoji neuralna dubina koja se zasad nije uspjela dohvatiti, obujmiti matematikom i algoritmima. Imaginacija je karakteristika koja je čovjeku omogućila da preživi, i to vrsta inteligencije koja se ne bavi samo rješavanjem problema. Imaginacija „stanuje” u onom dijelu našeg mozga koji se uveliko razlikuje od centara logičkog razmišljanja. Imaginacija je ono što je još uvijek nedostižno vještačkoj inteligenciji i čime se ona ne može služiti. I to je odgovor na pitanje s početka predavanja – što je čovjek – kaže Garaj, pozivajući se i na teze mislioca Džubila Hararija. Ujedno, imaginacija je ta koja omogućava čovjeku pogled u budućnost, a koji nema ni jedna druga vrsta. Kada to prenesemo na polje savremene umjetnosti, dodaje Garaj, onda dobijamo bezgraničan broj pitanja – što bi bilo kad bilo..., koja zamišljanjem, imaginacijom donose bezbrojne nove priče – umjetnička djela. Garaj posebno ističe da su centrima imaginacije veoma blisko postavljeni centri (sa)osjećajnosti. On dodaje i da kada mašina piše, svira, slika... nema svijest o tome zašto radi to što radi, niti može razumjeti što je umjetnost, niti može sama donijeti odluku o stvaralačkom činu.
– Imaginacija (umjetnička) ide ka haosu, ne funkcioniše razumski, logično, i u osnovi je vrlo ličan način ekspresije koji se nalazi u svakom od nas. „Ja sam ja” - to je misterij kako mi dolazimo do svijesti o tome da sam ja ja, a upravo odatle potiče i umjetnost. A, svaki umjetnički rad na neki način teži haosu, jer, imaginacija je ta koja pokreće i umjetnika – kaže Garaj. „Čovjek je za sada uspio pobjeći algoritmu”, kaže ovaj kolumbijski umjetnik.
Nakon predavanja s njim su o temi razgovarali učesnici festivala „Oda života”.
Ž.J.


Putujuća izložba radova

Likovni radovi djece podgoričke OŠ „Radojica Perović” i nikšiće OŠ „Luka Simonović”, zajedno sa likovnim radovima djece iz Meksika, Azerbejdžana, Austrije, Finske i Holandije, mogu se narednih dana pogledati u holu KIC „Budo Tomović”. Tema na koju su stvarala djeca u okviru Dječjeg projekta WAG-a bio je „Mir”, a u Crnoj Gori, bila je i podtema – oživljavanje likova Ivane Brlić Mažuranić iz romana „Šuma Striborova”.
Otvarajući izložbu Damir Murseljević, član WAG Montenegro istakao je zadovoljstvo odzivom naše djece na poziv WAG-a da daju svoje viđenje ove teme. Pogotovo jer se i na ovaj način porširuje djelovanje i misija WAG-a, kao organizacije u koju su uključeni umjetnici iz 68 zemalja svijeta.
- Ovi radovi već su viđeni u Hrvatskoj, a nakon toga im slijedi gostovanje u Austriji, a nakon toga još i dalje – dodao je Murseljević, na vidljivo zadovoljstvo mališana koji su prisustvovali otvaranju izložbe s njihovim radovima.
Mentorka, nastavnica likovnog u podgoričkoj OŠ „Radojica Perović”, Milena Perović, takođe je navela zadovoljstvo učešćem u ovom projektu. Ona je dodala i da su djeca koristila različite tehnike kako bi na svoj način dočarala zadatu temu.