-Piše: Darko JOVOVIĆ
Opitomljen i osnažen svjetlima velgradskim, urođenim talentom i intelektualnom nadgradnjom, odlučio je Vlajko da se, nakon studija, iz Beograda, vrati u svoj zavičaj. Radni vijek započeo je u beranskoj „Slobodi“, listu koji je, po svojoj sadržini i ljudima koji su ga stvarali, ostao upamćen kao informativni i duhovni svetionik na našim širim prostorima. Tada je njegovo oštro pero počelo da ispisuje naše trajanje, da na novinskoj hartiji ovjekovječava ljudske sudbine i značajne dogođaje, onako kako to čine samo oni za koje je izgovorena ili napisana riječ nešto najsvetije. On je u toku svog dugogodišnjeg novinarskog rada na stranicama brojnih listova i časopisa objavio mnoštvo tekstova, koji su na pravi način davali podsticaj punoj afirmaciji sredine u kojoj je živio. Uz to, Vlajko Ćulafić je bio jedan od osnivača i dugogodišnji direktor lokalnog radija u Beranama. Pored toga, davao je puni doprinos organizovanju kulturnih i drugih dešavanja na prostoru Vasojevića i šire. Zato Vlajko traje, ne samo u novinarskom i književnom i duhovnom svijetu, nego i u razgovorima običnih i neobičnih, jer je svaki susret sa njim bivao svojevrsni doživljaj o kom se priča i prepričava. A, bilo ga je svuda gdje to ljudski zahtjevi nalažu, od otkosa do mistrije, od sela do grada, od kafane do biblioteke, od kolibe i katuna do hramova i univerziteta. On i danas tamo živi, iako ga ne sretamo kao nekada spremnog da nas, kao zapeta puška, nasmije do suza. A da je bio na usluzi svemu što su od njega tražili i vrijeme i voljni i nevoljni, između ostalog, govori i podatak da je održao na stotine posmrtnih govora, stavljajući do znanja da smo pred Bogom isti i da smrt čeka i vuka i čovjeka.
Na vijest o smrti Vlajka Ćulafića predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić je kazao da je kulturna scena Crne Gore izgubila vrsnog intelektualca i velikog čovjeka i književnika.
– Vlajko je po svom obrazovanju i jedinstvenom poetskom izkazu bio prepoznatljiv ne samo u svojim rodnim Vasojevićima, nego i u Crnoj Gori i mnogo šire. Ostavio je za sobom desetak knjiga, brojne zapise, eseje, prikaze, novinske tekstove, što sve zajedno, i po obimu i po kvalitetu, dokazuje da je bio moralna, ljudska i književna gromada. Plijenio je svojom duhovnošću što ga je, između ostalog, svrstalo u red najvećih intelektualaca poniklih u dolini Lima. Zato je i Udruženje književnika Crne Gore odlaskom Vlajka Ćulafića ostalo uskraćeno za jednog vrsnog pisca čije književno djelo zaslužuje posebnu pažnju i poštovanje – naveo je Đurić.
Sličan stav iznio je i književnik Ranko Jovović ističući da je Vlajko Ćulafić bio izvrstan pjesnik sa puno duha i časti.
– Vlajko Ćulafić je bio jedan od najboljih srpskih pjesnika u Crnoj Gori. Bio je pjesnički i ljudski soj. Njegove pjesme su imale umjetničku i ljudsku osnovu. Važio je za izuzetno duhovitog čovjeka, ali nikada nije prešao granicu koja bi mogla da ospori njegovu ljudsku i poetsku veličinu. U ovim zlim vremenima svojim stihovima svjedočio je o stradanju srpskog naroda u Crnoj Gori. Te njegove pjesme ostaće trajni zapis koji nikoga neće ostavljati ravnodušnim – naglasio je Jovović.
I književnik Ilija Lakušić je potvrdio da je Vlajko Ćulafić bio izuzetan pjesnik i svestrano obrazovana ličnost. Kazao je da je u proteklih tridesetak godina, ostvario zapažene rezultate na polju književnog, novinarskog, duhovonog i sveukupnog kulturnog stvaralaštva.
– Vlajko je pisao pretestnu poeziju. To je radio vrhunski, ostavljajući dubok trag u savremenom pjesništvu na našim širim prostorima. Pored toga bio je odličan novinar i publicista. Ztao će njegove pjesme i uzvišene riječi trajati kao nešto što ne zaslužuje zaborav – istakao je Lakušić.
Sve u svemu, književno stvaralaštvo Vlajka Ćulafića predstavlja značajan doprinos sveukupnoj srpskoj umjetničkoj tvorevini. Vlajko je svojim djelom zadužio i Vasojeviće i Crnu Goru. Njegovim odlaskom ostalo je upražnjeno mjesto u udruženjima književnika i novinara Crne Gore. Berane i cijeli njegov zavičaj će morati da na poseban način vrednuju ono što je Vlajko iznjedrio iz svoje užarene stvaralačke radionice, jer njegovo književno i ljudsko djelo zaslužuje vječno trajanje.
(KRAJ)