-Piše: Darko JOVOVIĆ
Stajući u odbranu tradicionalnih vrijednosti, Vlajko Ćulafić je svoj književni opus upotpunio knjigom Nebeska tapija. Ona posvjedočava vjekovnu potrebu za spas Kosova i Metohije, te svete zemlje bez koje kao da nas i nije. Njegovi stihovi odapinju bezbroj strijela ka srcima svemoćnih koji svoju silu i strah siju na svakom koraku, ostavljajući pustoš tamo gdje je nekad cvetao život. Ova poezija ujedno je i prekor, opomena i odredište za pokajanje onima koji se „Ljudi ne stide, a Boga ne boje”. Dragan Lakićević, recezent ove knjige, ukazuje da Vlajko u godinama velikog napada na srpsku zavjetnu zemlju, jezikom, riječima, mislima poezije brani Kosovo i Metohiju.
S povišenom temperaturom, jer je u njegovoj poemi energija predaka i vjekova, snaga bola i ponosa, Vlajko Ćulafić oblikuje lirski odgovor zlonamjernima, neupućenima, ravnodušnima. Taj odgovor je i krik i lamet, lelek i tužbalica. Zagrcnut u jezik svetinja i emocija, opremljen simbolima istorije i etike, s vjerom u nebesku pravdu, nalik srednjevjekovnim pjesnicima - monasima, Ćulafić piše svoj plač – nad kosovskom nepravdom. Nebeska tapija je živo svjedočanstvo da su srpski pjesnici na početku 21. vijeka Kosovo i Metohiju imali u krvi, srcu i duhu, da su živjeli i pjevali iz svete zemlje Gračanice, Dečana, Patrijaršije.
Poslije ovako slikovite ocjene Vlajkovog pjevanja, teško je reći nešto upečatljivije što može da nadjača riječi Dragana Lakićevića. Kao što je, možda, i suvišan svaki komentar za Nebesku tapiju, jer Vlajkovi stihovi, tamo zapisani, su vjerodostojni izvod iz naše mračne stvarnosti koju ni pjesma ne može da preboli.
Slušam vas, odavno,
Slušam kako brbljate,
Da ništa, moje, nije
Ni bilo na toj Zemlji, niti će, moje, biti,
I gledam neprestano,
Gledam kako vršljate
Kroz polja duše moje, kroz pelin i bosiljak
Kosova i Metohije,
Kako mi, odežda carskih, skidate zlatne niti,
I sablje vitezova pretapate u gvožđe,
Kako, krvavim kljunom, zobljete moje grožđe,
Zorni na svoja nasilja, i silu zemnu.
Izoštrena je i prkosna Vlajkova poezija. On je ubijeđen da njegovom rodu ne može uzeti niko ništa što bi moglo biti tuđe. Svetinje se, kako navodi, ne mogu posvojiti, one su nevidljive za divlje oči. Pjesnik na ovaj način brani svoje nevidljivo nebesko imanje u koje sjeme tuđinsko može samo da trune. A sjeme tuđe je popareno, ono tamni i nestaje u Vlajkovim stihovima. So se ne skida sa njegovih rana. Iz njegove viteške krvi božur izrasta praveći listove za knjige koje traju još od onog čuvenog Vidovdana. Pjkesnik poručuje da će svi ostati gladne duše koji prisvoje Kosovo ravno. On tjera čitaoca da razmišlja o grijehu kao fenomenu koji nije rijetka opojava u srpskom pjesništvu. Uvezuje, ujedno, grijeh i prokletstvo, stavljajući do znanja da sve na naplatu dolazi. Njegov put do nebesa je najkraći, upravo, sa Kosova. Po njemu, boljeg pjevanja nema od pjesme i jeka zvona dečanskog. I pomislio bi čitalac, u prvom momentu da je religija osnov Nebeskoj tapiji. Ali, ako ozbiljnije zaviri u svaki Vlajkov stih shvatiće da tu ima romantike, patriotizma, istorijsko-filozofskog promišljanja, da su pjesme srasle sa narodnim poimanjem i posvjedočenom veličinom Kosova i Metohije koja se ogleda u očima svakog zakletog Srbina. On riječima izoštrava i svijet i svijest, pripremajući misao da traga za istorijskim vrijednostima. Slovom hrani svoje toplo duhovno izvorište, snaži ga i očarava. Pjesmom ruši zidove staha, složenom umjetničkom obradom tjera na vjerovanje ostavljajući čitaocima da tumače sadržinu njegove poruke. Ćulafić na jedan poseban pjesnički način brani Kosovo i Metohiju od nasilnika. On se ne miri sa progonom naroda svoga. Na to ukazuju stihovi:
I ako mi otmu Kosovo i Metohiju
Ne mogu me prognati, nijesam čavka s plota,
Ja ću se vratiti tamo, makar se prometnuo, u zmiju.
Ćulafić se posebno ne miri sa neznanjem izdajničkim poduhvatima svoje razbraće koja se izdajom hvale, dok ruka njihova cijepa nebesku tapiju sačinjenu za Kosovo i Metohiju. To se najbolje ogleda u sledećim, završnim, stihovima ove, zaista, uspjele knjige:
Zar tako da mi uzmu Kosovo i Metohiju,
Kad sve što imam tako – vlasnipštvo je nebesa
I na to sve imam nebesku tapiju
--------------------------------------------
Pa, ako to učinim, ako dar od Neba satrem,
Gospode, neka me nema, sve moje nek se zatre!
(Nastaviće se)