- Piše: Magda Peternek
Smućkaj pa prospi. Ja ne vidim kompetentniju rečenicu od ove, koja bi bolje objasnila stanje u našem društvu. Doduše ovo ''današnje'' traje bogami odavno, i ne misli tako lako da ode u prošlo vrijeme.
Što se mućkanja tiče, jedino što mi prija i u čemu uživam jeste leskovačka mućkalica. U njoj se tačno zna šta se mućka i koliko dugo ono traje. Za razliku od ovog tradicionalnog i ukusnog jela, ovaj bućkuriš koji je nama na meniju života nema ništa od tih sastojaka. Ne pamtim kada sam ''prezalogajila'' nešto što bi mi prijalo. Gdje god se okrenem, za koji god sto da sjednem, pogled na ''baštu'' naše stvarnosti oduzima dah. Ali ne od ljepote i užitka, već od nezadovoljstva i tuge. Izaziva golemu ljutnju i bijes na one koji su režirali ovu predstavu.
Bućkuriš se krčka na tihoj vatri, a kuvari ove papazjanije sa zadovoljstvom dodaju razne začine, bljutave i bezukusne. Kultura je na dnu tog lonca, zatrpana gomilom šunda i primitivizma. Politika je ta čiji se neprijatan miris širi i koja dodaje ulje na vatru. I zaista, ne može razuman čovjek da shvati (a mislim da sam još uvijek takva), nezasitost i alavost u receptima političkih bućkuriša. Okupirali su nas sa svih strana, potkupili slobodu, učinili bljutavom našu stvarnost, otupili snagu, a i te kako presolili svoju ''pamet''. Diktatura i autokratija su čak preblage riječi za ono što oni nose u sebi. Bućkuriš je ono što nam serviraju i ono čime se bezobrazno hvale.
Smućkaj pa prospi, kao što napomenuh, jeste ''recept'' naših dana, ali ga ovi politički kulinari ne misle prosipati. Ogroman je taj lonac iz kojeg truju narod, ubjeđujući ga da je to najukusnije jelo.
Bućkuriš političkih prevaranata često se stavlja u zamrzivač i po potrebi odmrzava. Tada se služi kao najsvježiji specijalitet. Cijena mu je naravno duplirana. Konobari ovih restorana su vjerni poltrončići svoga gazde. Oni se vrlo često i bez pardona (a i odakle im taj osjećaj?) lažno predstavljaju kao gazde. Hvale se bućkurišom kao svojim remek djelom. Kažu, nema ga takvog na planeti zemaljskoj. Samo ga oni mogu tako ''zbućkati''. Bućkuriš političkih probisvijeta sastoji se od sledećih sastojaka- lopovluka, prevara, podmićivanja, ulizivanja i laganja. Sve se to ''skrka'' u neograničenim količinama u narodni lonac i služi kao na tacni. Jede ovaj narod, radi narodna kuhinja i dan i noć. Bućkuriš je postao nacionalno jelo. Gazda zadovoljno trlja ruke. Može mu se. Ostali ''restorani'' (opozicioni) nemaju ni šansu , a ni neku ponudu. Njihov bućkuriš je još mlad i zelen. A i fali mu još sastojaka da bi dobili onu pravu ''slast'' bućkuriša. Doduše, imaju od koga da nauče. Nažalost, dabome.
Zato, dragi moji, u se i u svoj lonac. Krčkajte ljubav i poštovanje. Dodajte i malo strpljenja. Sve to na tihoj vatri dostojanstva. Ja sam kraj tog ''šporeta''. I ja i moj bič. Jer bućkuriš je kič.
(Autorka je pjesnikinja)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.