-Piše: dr Blažo Zlopaša
Govoreći o srpsko-hrvatskim odnosima predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dao je zadivljujuće obećanje: “Izgradiću most preko provalije!“ S obzirom na to da sporenje Srba i Hrvata traje čitav vijek, s tragičnim posledicama po srpski narod u Hrvatskoj, Vučićevo obećanje bio bi veliki humani istorijski poduhvat, naravno i velika radost za sve razumne i dobronamjerne. Ukoliko bi uspio da ostvari ovaj „podvig“, zaslužio bi da bude okićen i Nobelovom nagradom za mir, a možda mu je i obećana, ako kroz „srpsko-srpski dijalog“ prizna Kosovo, kroz ovu čudnu lingvističku sintagmu i izgradi „obećani“ most. Uostalom, ako je Nobelovu nagradu za mir dobio Barak Obama, nakon tri mjeseca od ustoličenja, a proizveo je toliko ratova i zla, zašto je ne bi dobio i Vučić, ako izgradi most preko provalije. Međutim, za premoštavanje i najmanje rečice, a kamoli provalije, potrebne su najmanje dvije tačke oslonca. Istorijska opterećenja, nekažnjeni zločini NDH i „Oluje“, divljanje ustaštva na svim nivoima, druga tačka oslonca u ovom vremenu ne postoji, niti je realno uskoro njeno postojanje. Analitičari će ovo Vučićevo obećanje prije ocijeniti kao jeftini politički marketing, nego kao nešto realno i moguće. Jaz, ili provalija između ova dva naroda je jama bezdanica u koju su survane najmnogoljudnije grobnice i nesreće srpskog naroda. Nažalost, ta provalija se stalno produbljuje otrovom mržnje prema Srbima, da se možemo upitati da li je to postao i genetski kod Hrvata. Kako čovjek može da mrzi čovjeka kojeg uopšte ne poznaje, samo zato što je duge vjere i nacije, a ta mržnja kreće se ne samo do individualnog, nego do satiranja čitavog jednog naroda?! Neprijateljstvo i mržnja se grade i nijesu spontana manifestacija. Mržnja Hrvata prema svemu što je srpsko i pravoslavno traje čitav XX vijek. Polovinom i krajem vijeka kulminirala je tragedijom srpskog naroda u Hrvatskoj. Ako se traži objašnjenje za izvorište hrvatske mržnje, može se naći u „dijagnozi“ diplomate i pjesnika Jovana Dučića „da su Hrvati najhrabriji narod na planeti, ne zato što se ničega ne boje, nego što se ničega ne stide!“ Dovoljno je pročitati Dučićevu posvetu „Sinu tisućuljetne kulture“. Koliko god ove Dučićeve opservacije izgledale prestroge, njih potvrđuje ovovremene i istorijske činjenice. Godinama unazad 5. avgusta slušamo i gledamo šablonizirani scenario slavlja akcija „Bljesak“ i „Oluja“ kada je s vjekovnih ognjišta Hrvatska protjerala 250.000 svojih građana, 2.000 je ubijeno, a toliko ih se vode kao nestali. Srbi se optužuju da su glavni krivci za sve nedaće ovog svijeta. Slavljenje nesreće srpskog naroda kao najveće pobjede u sopstvenoj istoriji označavaju kao Dan državnosti, a kulminira ustaško-fašističkim pokličem „Za dom spremni“. Tabla s ovim fašističkim pozdravom do prije neki dan stajala je na najvećem srpskom stratištu i mučilištu - u Jasenovcu. Hrvati nastoje da svojataju i Nikolu Teslu, a Dučićeva tvrdnja ostvarila se i kad je u pitanju najveći um čovječanstva... Tuđmanovi bojovnici će mu tokom rata minirati spomenik u rodnom Smiljanu i opljačkati njegovu kuću, odnijeti lične stvari velikog naučnika - naočare, tašnu, štap, šešir, košulju i biblioteku. Opljačkali su sve predmete iz Teslinog djetinjstva i srušili kuću u kojoj je rođen. U Smiljanu više nema nijednog Tesle, a ono što je bilo ostalo protjerano je sa „Olujom“. Ostalo je nekoliko staraca i starica i godinama su bili bez struje u rodnom mjestu naučnika koji je električnu energiju darovao čovječanstvu. U svojatanju najviše im smeta Teslin otac Milutin, pravoslavni sveštenik. Srušili su i crkvu u kojoj je službovao i gdje je kršten njegov sin Nikola. Na zidini, crnim sprejom je napisano „Za dom spremni“! Ustaštvo i fašizam vidi i čuje Evropa, oličena u EU, i ćuti! Umjesto da, ako želi mir u regionu, primjeni fudbalsko pravilo i pokaže crveni karton svojoj članici, zbog globalističkih ciljeva tolerišu i ustaški fašizam. Činjenica je da ustaška ideologija kod većine Hrvata nije trenutna pojava, ona ima kontinuitet i prenosi se s generacije na generaciju; od rasističke ideologije, od Starčevića do Pavelića i Tuđmana, pa do današnjih dana. Ono što je započeo Pavelić 1941. dovršio je Tuđman 1991.-1995. Zločini i zločinci nikad nijesu kažnjeni. Pavelić i Tuđman u grob su otišli nekažnjeni.
Ako pogledamo razumno, ljudski i s druge strane, ne može se optuživati čitav jedan narod da je genocidan, jer to potvrđuju veličine ličnosti Lordana Zafranovića, Igora Mandića, Miloša Žanka, Stipe Šuvara, Predraga Matvejevića, Draga Pilsela, Žarka Puhovskog i drugih. Ali, ako se iz tog naroda izdvoji većinska gomila, onda je taj narod odgovoran što se nije suprotstavio toj gomili. Vojnike Trećeg Rajha 1941. hrvatska ustaška gomila je u ime hrvatskog naroda zasipala cvijećem i urlala: „Za dom spremni!“ Tim povodom, oglasio se i Josip Broz: „Tada sam se prvi put zastidio kao Hrvat!“ Ali, taj „zastiđeni“ Hrvat, „najveći sin naših naroda i narodnosti“, nije ostao u Zagrebu da diže ustanak, pošao je u Srbiju, i odredio im dan slavljenja ustanka - kada je Srbin ubio Srbina, a ubicu okitio imenom narodnog heroja! Sve su mu to omogućili sami Srbi, da odradi „posao“; što je odgovornost za zločine nad Srbima u Hrvatskoj pripisao njemačkom okupatoru. Na osnovu ovog Brozovog „djela“, bivši zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, provjereni srbomrzac, u zagrebačkoj katedrali februara 1981. sumnjičavo je pomenuo 40.000 žrtava koje se „pripisuju“ Jasenovcu, da bi tu cifru Tuđman smanjio na 30.000.
Kolinda na ovogodišnjoj proslavi „Oluje“ izjavljuje: „Hrvatski narod nije želio rat, hrvatska je napadnuta spolja i iznutra...!“, a njen idol Tuđman je 24.3.1992. u Zagrebu javno saopštio: ,,Rata u Hrvatskoj ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela, jer rat joj je bio potreban!“ A tek nebulozne izjave Andreja Plenkovića: „Milošević je zavadio Srbe i Hrvate! Akcije „Bljesak“ i „Oluja“ spriječile su nove Srebrenice!“
Da li će novorođenče, u čijoj će krštenici pisati datum i godina rođenja: 5. avgust 2017. godine, biti indoktrinirano ustaškom ideologijom kad stekne punoljetstvo? Odgovor je u svim izjavama predsjednice i premijera Hrvatske. Kolinda tvrdi da je ustaški pozdrav stari hrvatski pozdrav, a „naći će dokaze“ da je postojao još i prije nove ere, „pronađen“ u nekim iskopinama! Andrej Plenković rođen je u vrijeme „mas-poka“, a Kolinda je starija dvije godine. Oboje se oduševljavaju, i to ne kriju, Tomsonovim pjesmama koje slave ustaštvo, klanje i ubijanje Srba.
Ljudevit Vulićević iz Cavtata, Srbin – katolik, stekao je za života veliku književnu slavu. Tragajući za Bogom, nesmirena duša, odrekao se papstva i postao „propovjednik Jevanđelja“. Srpstva, kojem ga je majka naučila, nikad se ne odreče. Ima li danas išta srpsko u Cavtatu osim grobova, a 1900. nije bio nijedan Hrvat!? Nad njegovim djelom „Mati“ ustaše su izvršile knjigocid. U Dubrovniku kod koga bi pronašli tu knjigu završavao je u Jasenovcu. Uništili su sve od njegove knjižene slave, osim zaboravljenih rukopisa... Koje bi valjalo ponovo pročitati, kada se govori o odnosu Srba i Hrvata.
,,Govori se o slozi Srba i Hrvata’’, govorio je Vulićević, ‘’Je li to zbilja? Može li toga biti gdje nema temelja znamenita počitanja? Je li to unutrašnja, prava živa potreba srpskog i hrvatskog srca i duha, ili je prazna riječ, koja zvuči, neplodno prolazi, i gubi se s vjetrom i maglom!?’’
Vulićevićeva poruka za sva vremena glasi: „Čovjek je zaista velik kada je uvjeren da je malen; dobar je kad osjeća da treba biti bolji; naučan je kad zna da mu treba još mnogo naučiti, da mora učiti dok je živ!“