Opozicija može imati zajedničkog kandidata na predsjedničkim izborima naredne godine, pri čemu sam svjestan da to neće ići lako, ocijenio je pravnik i ministar rada u nekadašnjoj vladi izbornog povjerenja Boris Marić. On je rekao da bi opozicija kao tačku spajanja mogla imati upravo predsjedničke izbore.
Govoreći o čestim svađama i međusobnim optužbama u opoziciji i koliko je u takvim okolnostima saradnja moguća, Marić je za „Dan” rekao da je tačno da su opozicione svađe nešto što predstavlja kontinuitet.
– Istina sa određenim zatišjima, ali zatišjima pred buru, i da se može konstatovati da unose konfuziju u opoziciono biračko tijelo, da zamagljuju pogled prosječnog opozicionog birača, te da se, u krajnjem, može reći da se na taj način djeluje u korist sopstvene štete. Razlozi za ovakvo ponašanje su brojni, ali je suština, što je sasvim jasno, mogu li se prevazići. Po mom sudu to je moguće, ali nužan preduslov je prihvatanje da se vještački ne pokušava spajati ono što je suštinski nespojivo – rekao je Marić.
Kako je konstatovao, objedinjavanje opozicije treba da se razvija prirodno, kroz nesporne zajedničke interese.
– Dakle, saradnja ili objedinjavanje treba da se razvijaju prirodno, u skladu sa vrijednostima koje političke partije zastupaju. U širem smislu, tačke spajanja se mogu tražiti oko nespornih zajedničkih interesa, kao što su slobodni i fer izbori, ili, zašto da ne, zajednički kandidat koji može pobijediti na predsjedničkim izborima – naveo je Marić.
Na pitanje vjeruje li da se opozicija može dogovoriti o zajedničkom predsjedničkom kandidatu za izbore naredne godine, on je rekao da je to moguće.
– Kao što sam već nagovijestio, vjerujem da može, pri čemu sam svjestan da to neće ići lako, odnosno da je vjerovatnije da će opozicija ići sa više kandidata. Ono što bi za opoziciju bilo najpogubnije je da se predsjednički izbori pretvore ne u političku borbu za pobjedu na njima, nego u trku za opozicionog lidera, pri čemu se ne bi birala sredstva, uključujući i dominantnu negativnu kampanju između samih opozicionih kandidata – istakao je Marić.
On je naveo da je afera „Snimak” najbolja potvrda neučinkovitosti reforme javne uprave i nepostojanja konsolidovane i funkcionalne demokratije. U krajnjem, kako je upozorio, ona je potvrda da crnogorski izbori ni nakon toliko vremena nijesu fer i slobodni.
Kako je naglasio, u fokusu sada primarno treba da bude prevencija dešavanja viđenih u aferi „Snimak” u budućnosti.
– Ako želimo da budemo realni, pitanje odgovornosti aktera nije primarno u fokusu, već prevencija ovih dešavanja u budućnosti, pa se stoga postavlja pitanje kako doći do slobodnih institucija sa snažnim integritetom, sposobnih da sprovedu zakone u skladu sa principima vladavine prava – naveo je Marić.
On je podsjetio da Administrativni odbor Skupštine ni nakon nekoliko ponovljenih javnih poziva ne uspijeva da popuni upražnjeno mjesto člana Državne izborne komsije (DIK) iz reda civilnog sektora.
– Nemogućnost da Državna izborna komisija bude popunjena predstavnikom civilnog društva odraz je političke krize u kojoj se nalazimo i pokazatelj nepoštovanja više puta iznijetog stava relevantnih nevladinih organizacija da treba ući u dublju reformu, odnosno depolitizaciju DIK-a – smatra Marić.
M.V.
Milova kandidatura pod znakom pitanja
Na pitanje da li je i dalje pri utisku da Milo Đukanović neće biti kandidat DPS-a za šefa države, Marić je kazao da i dalje ima takav utisak.
– Vjerujem da su crnogorskom društvu potrebni predsjednički kandidati koji ne polarizuju, nego djeluju kao integrativni faktor. Da li je takva svijest dominanta u DPS-u, ostaje da se vidi. Ipak, u odnosu na raniji utisak, protok vremena nije uticao na njegovu promjenu – rekao je Marić.