Saslušanjem Miloša Jovanovića, koji je negirao da je izvršio krivično djelo, juče je nastavljeno suđenje optuženima u predmetu „Državni udar”. Suđenje su obilježile kontraverzne izjave Jovanovića. Tokom jučerašnjeg pretresa je otkriveno da je Jovanović bio uhapšen u trenutku kada ga je pozvao Aleksandar Sinđelić, i to dva nakon dešavanja 16. oktobra. Sudija Suzana Mugoša nije dozvolila da odgovori kada i ko ga je uhapsio, i da li Jovanović zna zbog čega. Sudija Mugoša je zabranila Jovanoviću da odgovara na brojna pitanja, uključujući i ono na čiji poziv je došao u Crnu Goru. Jovanović je kazao da je došao na poziv nekih ljudi koji rade za državu Crnu Goru. Nije htio da otkrije njihova imena.
Advokat odbrane Goran Petronijević je insistirao da mu odgovori kada je dobio poziv od Sinđelića, ali on nije mogao da se sjeti. Tada ga je advokat pitao gdje je bio za novu godinu, kako bi ga podsjetio da li je poziv uslijedio prije ili nakon toga. Jovanović je popustio pod pritiskom i odao da je za novu godinu bio „iza brave”. „Bio sam uhapšen... tako nekako... da...”, zbunjeno je odgovorio Jovanović.
Iznoseći svoju odbranu, Miloš Jovanović je tvrdio da je u noći 16. oktobra trebalo da obuče odjeću crnogorske policije i potuče se sa našim policajcima. Kako je objasnio, taj zahtjev je odbio, ali je prihvatio da ruinira zgradu u kojoj se nalaze prostorije „neke partije”.
– Aleksandar ili Saša Sinđelić me unajmio da ruiniram jednu zgradu pirotehničkim koktelima, što nisam uradio. Bila su neka pregradna stakla na toj zgradi od kojih sam razbio dva. Čisto da ne bude da ništa nisam uradio, htio sam da tu štetu svedem na minimum. Nisam imao terorističku namjeru, nisam imao namjeru da nekog povrijedim ili ubijem. Mogu reći na koji način je to trebalo da izvedem – trebalo je da odem u gvožđaru da kupim teške šrafove kako bih razbio prozore tim šrafovima. Poslije je trebalo da kupim balon vode, da tu vodu prospem, napunim benzinom i da kupim neku žestinu. Trebao sam kasnije od tih sastojaka da napravim koktel. Ali vidio sam da je to zgrada gdje stanuju fizička lica i nisam htio nikoga da ugrozim. To je to – iznio je u svojoj odbrani Jovanović.
Tužilac Saša Čađenović pitao je Jovanovića da li je ko tražio od njega da uradi navedeno, na šta je ovaj odgovorio da je to tražio Aleksandar Sinđelić, a to je trebalo da uradi blizu Starog aerodroma u Ulici Vojislava Grujića 4.
– Sinđelić mi je objasnio da su to prostorije neke stranke, ali nije objašnjavao detalje. On je tražio od mene da spalim ovu zgradu. Ja sam to uradio zbog novca, nikada ne bih spalio zgradu - kazao je Jovanović, dodavši da je od Sinđelića za ovaj „posao” dobio 500 eura.
– Ne mogu da se sjetim, mislim da je bilo 18. oktobra prošle godine, oko osam sati naveče kada sam došao u Podgoricu avionom. Ovo je Sinđelić od mene tražio 16. oktobra prošle godine. Nije mi objašnjavao zbog čega ovo radim, već da ćutim i da gledam svoja posla.
Tvrdi da je nakon što je polomio stakla trčao iz ulice u ulicu da nađe taksi i otišao u Bar. To je uradio svojevoljno ne po nalogu. Bio mu je cilj da pobjegne iz Podgorice. Iz Bara je potom otišao vozom za Beograd.
Čađenović je upitao optuženog da li može da priča kako je upoznao Sinđelića.
– Sinđelića sam upoznao preko mog prijatelja, kojeg ne želim da imenujem jer nema veze sa ovim, kada je Sinđelić snimao film o Bratislavu Živkoviću” - odgovorio je on. Dalje je dodao da je bio na ratištu Lugansk dva mjeseca.
Povodom ruiniranja zgrade u Podgorici kazao je da je adresu dobio tako što mu je Sinđelić stavio ceduljicu sa adresom u džep. Ceduljicu nije sačuvao. On je, odgovarajući dalje na pitanja, kazao da je od dobijenih 500 eura otišao i kupio sam kartu, jer je u avionu bilo slobodnih mjesta.
Kako pojašnjava, razgovor sa Sinđelićem desio 16. oktobra u Beogradu.
– Neću da lažem sud, ja sam se toga dana vozio sa njim i kada sam ga pitao šta se desilo on mi je rekao da ćutim i gledam svoja posla. On je u toku te vožnje tražio od mene što sam već naveo. On je meni spominjao neku revoluciju, mada sam ja znao da su to „ćorava posla” i nisam htio da se miješam. Pod revolucijom je mislio na svrgavanje vlasti ovdje u Crnoj Gori. Sinđelić mi je rekao da je ta revolucija trebala da bude 16. Dalje sam uspio da čujem da su trebale da se zauzmu zgrade da se jednostavno uleti u Skupštinu i da se Đukanović uhapsi a eventualno da se ubije. Šta ću sad predaleko sam otišao”, odgovorio je on.
– Meni Sinđelić 16. oktobra kaže da treba da idem u Podgoricu, mada mi se ta ideja nije svidjela. Ne sjećam se tačnog vremena, kada sam stigao. Prethodno sam rekao oko 8.30–9, jer mi taj podatak nije ostao u sjećanju. Evo recimo oko 10 sati naveče sam bio u Podgorici.
Kada je stigao u Podgoricu sjeo je u taksi i došao u gradsku pivnicu iz koje je pješke našao zgradu koju je trebalo da ruinira. On je pojasnio da je ta zgrada izgledala kao stambeni objekat, kazao je okrivljeni odgovarajući na dalja pitanja.
Čađenović je pitao da li može da kaže o čemu su pričali Sinđelić i Ristić prilikom njihovog susreta u Beogradu.
– Ristić je samo došao i pitao Sinđelića kakav mu je to amaterizam da ne može da prebaci grupu ljudi u Crnu Goru. Šta je bio njihov cilj i ko su bili ti ljudi ja ne znam. Samo sam to uspio da čujem – odgovorio je okrivljeni Jovanović.
Advokat Jovanović je pitao okrivljenog da li je vidio da ih neko prati. „Jesam, jednom. Kada smo izašli iz Beograda, neko za nama, pa za nama, i neće da se otkači. Tada je Sinđa skrenuo u jedan sokak, pa je to vozilo stalo paralelno pored nas i spustilo se suvozačevo staklo. Vidio sam na suvozačevom sjedištu plavo dijete koje nosi crne „lenonke” usred mraka. Pitao sam: „Sinđo, šta se ovo dešava?”. Prepao sam se djeteta i rekao to Sinđi, a on mi je odgovorio: `Eh, kad bih znao šta ovo dijete može sve da ti uradi`”, odgovorio je okrivljeni Jovanović.
Ispričao je da je u Sinđinom automobilu, kada je njemu dao 500 eura za put u Crnu Goru, uočio veću količinu novca.
– Takav novac u životu nisam vidio. Izvadio je iz svoje torbice jednu balu od po 100 eura i iz koverte novčanice od po 500 eura. Dolare nisam vidio, samo eure. Ponešto malo razumijem ruski jezik, dovoljno da mogu da shvatim kontekst razgovora. Čuo sam kada je dok smo bili u automobilu Sinđelić razgovarao sa nekim na ruskom i rekao da su mu pohapšeni neki ljudi u Crnoj Gori, da mu je grupa razbijena i da mora da napravi drugu grupu „kako bi ostvario cilj”.
Advokat Petronijević je insistirao na odgovoru „kada je uslijedio poziv Sinđelića?” Okrivljeni Jovanović nije mogao da se sjeti, a tada ga je advokat pitao gdje je bio za novu godinu kako bi ga podsjetio da li je poziv uslijedio prije ili nakon toga. Jovanović je popustio pod pritiskom i odao da je za novu godinu bio „iza brave”. „Bio sam uhapšen... tako nekako... da...”, zbunjeno je odgovori Jovanović.
Jovanović je nastavio sa odgovaranjem na pitanja, kazavši da mu je Sinđelić prvo rekao da dođe i ispravi stvari. „On me zvao i kazao da dođem ponovo u Crnu Goru i ispravim stvari, ali ja to nisam uradio. Došao sam tek kasnije, kada su me zvali drugi ljudi”, odgovorio je on. Odbrana je upitala Jovanovića zašto je nakon dešavanja o kojima se tereti opet dolazio u Crnu Goru.
– Zvali su me neki ljudi i ja sam došao. Došao sam u Crnu Goru da bih skinuo ljagu sa svoga imena i crvenu Interpolovu potjernicu, kao što sam i sada došao - odgovorio je Jovanović.
Advokat pita Jovanovića ko mu je rekao da ima Interpolovu potjernicu? „Neko u mojoj zemlji je vidio i kazao mi. Ne mogu da pričam i neću da pričam o tome šta je bilo kada sam ja došao u Crnu Goru. Pozvali su me ljudi koji rade za državu Crnu Goru, samo to mogu da kažem”, odgovorio je Jovanović. Na ovu situaciju je reagovao Katnić, kazavši da nije u redu da se postavlja pitanje zbog čega optuženi gleda u Čađenovića i treba li da gleda u njega ili ne.
– Ovdje ste da ispitate istinitost njegove izjave i ja vas podržavam u tome. Mi znamo da je tačno, vi sumnjate, to je vaše pravo. Ali u koga on gleda i zbog čega to je potpuno nebitno za ovaj postupak – kazao je Katnić.
Međutim, advokat Petronijević je objasnio da imaju pravo da sumnjaju na integritet i pouzdanost svjedočenja i da se to ne može zabraniti, pojašnjavajući da zbog toga odbrana postavlja pitanja. Glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić je intervenisao kazavši da se pitanja ponavljaju sa ciljem da se napravi neka kontradiktornost sa iskazom datim za tužilaštvo i iznošenjem odbrane kao i odgovora na pitanja te da to ne bi smjelo da se radi.
U nastavku optuženi je dodao da zna da ga je Sinđelić „ocinkario” jer mu je sam Sinđelić to rekao. „Pa rekao mi je kada me zvao, nakon svega ovoga...”, odgovorio je on.
Na pitanja Petrovića o blago nedorečenim činjenicama, okrivljeni Jovanović je objasnio da mu je Sinđelić 16. oktobra tražio da dođe u Crnu Goru, obuče uniformu i bije se sa policijom. Nakon što je to odbio, došao je 18. kako bi učinio radnju ruiniranja zgrade.
– Kada sam ja rekao Sinđeliću da neću da dođem 16. u Crnu Goru i da se tučem sa policijom, proveli smo čitav dan ali nisam ništa pitao nisam smio da se miješam. Ja sam imao neki strah, ne baš od Sinđelića ali sam počeo da sumnjam jer kada čovjek ne kaže ono što ima i kada skriva neke stvari postaje mutan. Nakon toga 17. sam bio kući. Naprasno mi je 18. Sinđelić javio da idem za Crnu Goru kako bih izvršio ovu drugu radnju”, objasnio je on.
Pojašnjavajući određene dileme, optuženi Bratislav Dikić juče je kazao da je bilo pritisaka tokom istrage.
– Ne bih više govorio o svemu što sam juče rekao, jer vidim da se to zloupotrebljava po medijima i manipuliše – odgovorio je Dikić.
Optuženi je dodao da je tokom svoje policijske službe imao odličnu saradnju sa crnogorskom policijom, ali i da bivšeg premijera Mila Đukanovića nikada nije upoznao, niti vidio. Na pitanje advokata Jugoslava Krkovića da li je postojalo prijateljstvo sa bivšim prijateljem bivšeg premijera Mila Đukanovića, sud je uskratio odgovor jer nije predmet ovog sudskog postupka.
Suđenje se nastavlja danas.
VJ.DAMJANOVIĆ
U Sinđinoj kući brdo uniformi
Dok sam bio kod Sinđelića boravio sam u kući. Znam da je napolju nešto radio. Unutra sa mnom bila je njegova žena, neka komšinica. Sa Sinđelićem u njegovoj kući nismo razgovarali ništa vezano za ovaj slučaj. Vidio sam nešto, vidio sam brdo motorola, uniformi i gas maske. To što sam ja vidio u kući je već bilo tu i mislim da to nije ono što se utovarilo kod Ljubičanskog mosta. Ja sam jednom prije toga bio kod njega u kući i vidio sve ovo – odgovorio je okrivljeni Jovanović.
Radunović: Pokušavaju da sakriju bruku
Funkcioner Demokratskog fronta Slaven Radunović ocijenio je da je odluka sudije Suzane Mugoše da ne dozvoli dijelu publike da prisustvuje suđenju vjerovatno uvod i u zabranu suđenja za navodni udar.
– Očigledno režim ne zna kako da sakrije bruku koja je već juče iskazana u nevjerovatnom nepoznavanju procedure predsjednice sudskog vijeća – kazao je Radunović uoči nastavka suđenja.
Poslanik Predrag Bulatović je kazao da je sudija postavljena da bi „završila zadatak za glavne režisere ovog događaja, a to su Milo Đukanović, Beba Popović i Milivoje Katnić”.
Otac Mihaila Čađenovića je kroz suze kazao da je njegov sin već sedam mjeseci u zatvoru „na pravdi Boga”.
– Zato što je pripadnik Demokratskog fronta i zato što misli drugačije od ovih što misle ovako kako misle, da progone ljude nevine, časne i da uništavaju porodice. To je sramno i zastiđe za Crnu Goru, i za uopšte pravnu državu – kazao je on.
Dikić ne poznaje lidere DF-a
Andriju Mandića ne poznajem, niti sam ga ikada poznavao. Za Andriju Mandića i Milana Kneževića sam saznao tek nakon svog hašenja 26. novembra, kada mi je odobren pristup sredstvima javnog informisanja, tvrdio je bivši komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić.
„Glupo šepurenje” u četničkoj uniformi
Optuženi Miloš Jovanović priznao je da je bio učesnik na stranom ratištu i da je čuo da je i Sinđelić bio učesnik. Njegov utisak je, kako ističe, da se Sinđelić više glupo šepurio u onoj četničkoj uniformi”.