Poznati srpski pisac, najmlađi dobitnik Ninove nagrade Vladimir Arsenijević gostovao je u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore „Đurđe Crnojević” na Cetinju.
Tokom razgovora sa bibliotekarkom Brankom Kaluđerović ovaj istaknuti književnik, publicista, urednik i prevodilac govorio je pred cetinjskom publikom o svom stvaralaštvu, novom romanu „Ti i ja Anđela”, ali i o ranije objavljenim knjigama.
Govoreći o svom prvom romanu, „U potpalublju”, koji je objavio 1994. godine i koji je vrlo brzo privukao pažnju čitalaca, ali i književne kritike koja mu je dodijelila Ninovu nagradu za roman godine, Arsenijević je kazao da se ova priča odvija u poslednja tri mjeseca tragične 1991. godine kada se već razbuktao rat u Hrvatskoj i kada je u Beogradu počeo talas mobilizacija zbog čega su mladi ljudi krenuli da napuštaju zemlju.
- U to vrijeme u Beogradu je jako bio prisutan i heroin, a sa njim je došao i AIDS tako da su jako mladi, a često i vrlo talentovani ljudi krenuli ubrzano da umiru i ja sam u toj turobnoj atmosferi vidio da sam okružen ljudima koji umiru i ljudima koji odlaze. Sjećam se da je bilo užasavajuće što je u mom imeniku bilo više precrtanih imena nego onih koje nijesam precrtao i to je nekako ušlo u ovu knjigu kao neka tužna umjetnost druženja sa prijateljima naših prijatelja koji su postali neka spona sa onima koji više nijesu bili tu – ispričao je Arsenijević.
Začeo je da piše tako što u jednoj svesci počeo da zapisuje crtice o svojoj okolini, a što je kasnije postalo osnov romana „U potpalublju” u kojem je, kako je rekao, uspio da tematizuje „živu mučninu” koja se tada dešavala običnom čovjeku.
- Kada je bilo izvjesno da će izdavačka kuća „Rad” štampati roman, tražili su mi da napišem biografsku bilješku, a kako je, osim lične, nijesam imao, nijesam želio da fingiram nego sam napisao: „Vladimir Arsenijević rođen 1965. u Puli. Živi i radi u Beogradu”. To je ona prva i poslednja rečenica u realnoj biografiji, a sredina će se, smatrao sam, popunjavati vremenom. Za mene je već sama činjenica da će neko objaviti tu knjigu bila veliko ostvarenje, a da je roman kandidat za Ninovu nagradu saznao sam u Grčkoj, jer sam u to vrijeme radio kao turistički vodič za agenciju „Kontiki”. Dok sam čekao turiste da ih rasporedim po hotelskim sobama prišao mi je jedan čovjek i pitao: „Jeste li ovo vi?” i pružio mi novi broj NIN-a u kojem je uz listu finalista Ninove nagrade bila i moja slika. Moram priznati da je moj stepen neznanja o definiciji Ninove ili bilo koje druge književne nagrada kod nas bio toliki da pojma nijesam imao da se nagrada dodjeljuje za roman godine. Sjećam se da me je kasnije u Beogradu kada je objavljeno da je roman „U potpalublju” dobio nagradu, u redakciji NIN-a dočekala jedna zaista uzbuđena atmosfera okupljenih novinara, jer zapravo niko nije imao pojma ko sam ja. Raspitivali su se u književnim časopisima, pa su pitali pisce, ali apsolutno niko nije znao ko sam, jer ja nikakvog kontakta sa književnim svijetom do tad nijesam imao. Ninova nagrada je, naravno, sjajna u tom smislu što ona predstavlja ogroman katapult i zaista može da vas izbaci jako visoko, ali i ne mora, i to je ono što ona uvijek dokazuje. Međutim, kada se spoji nekoliko elemenata onda ona ima tu veoma veliku moć. U mom slučaju se spojilo zaista mnogo tih ekskluzivnih elemenata, em sam bio premlad za dobitnika Ninove, nagrade jer je ona uglavnom dodjeljivana piscima u zenitu njihove karijere, em sam nagradu dobio za prvi roman što je presedan, em je ta knjiga izmicala ono što je bio opšti senzibilitet srpske proze tog vremena – kazao je Arsenijević.
Nakon velikog uspjeha knjige „U potpalublju” koja je ujedno i privi roman tetrologije „Cloaca Maxima”, i koji je preveden na dvadeset jezika, a na njegovim motivima je zasnovana istoimena pozorišna predstava nastala u produkciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta, koja je 1997. godine osvojila Sterijinu nagradu, Vladimir Arsenijević je nastavio da piše takođe uspješna djela, pa 1997. godine objavljuje roman „Anđela” kao drugi dio ciklusa svoje tetrologije. Od maja 1999. do septembra 2000. boravio je u Meksiku gdje je svirao s internacionalnim teksaško-britansko-srpskim pank bendom „Los Armstrings”, a 2000. godine izlazi i njegova treća knjiga „Meksiko”. Četiri godine kasnije objavljuje ilustrovani roman „Išmail” koji nastaje u saradnji sa strip crtačem Aleksandrom Zografom, a zatim slijede kompozitni roman „Predator” iz 2009. nagrađen Nagradom za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije, zbirka eseja „Jugolaboratorija”, te ilustrovana novela „Minut, put oko sveta za 60 sekundi”. Godine 2013. objavljuje roman „Let”, zbirku pripovjedaka „Ovo nije veselo mesto” 2014, a 2016. godine izlazi novo izdanje njegove prve knjige „U potpalublju” i rimejk knjige „Anđela” pod novim nazivom „Ti i ja, Anđela”.
Z.PETANOVIĆ
Piše scenario o vršnjačkom nasilju
- Roman „Ti i ja, Anđela” nastavak je priče o ratnim devedesetim godinama. Ovaj roman može da posluži kao upozorenje na sva ta dešavanja, i na to da mi, ma koliko bili nezadovoljni svakodnevicom, gajimo u podsvijesti osjećaj da to, ipak, nešto što liči na relativno normalnu stvarnost – kazao je Arsenijević koji uz kolumne i eseje koje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu, trenutno piše i scenario za film koji će govoriti o vršnjačkom nasilju u Srbiji.