Potencijalna kandidatura Mila Đukanovića za predsjednika Crne Gore neće pobrati nikakve simpatije Zapada, koji ma kako kritički bio nastrojen prema bojkotu opozicije ne daje suštinski nikakvu podršku Đukanoviću za takav dalji politički angažman, kaže direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević. Ona je u razgovoru za „Dan” navela da kroz izjave aktuelnog predsjednika države Filipa Vujanovića i funkcionera DPS-a Nikole Gegaja imamo testiranje terena i za predsjedničku kandidaturu Đukanovića.
– Nesumnjivo je da Đukanović ostaje alfa i omega svih ključnih političkih procesa i političkih odluka u Crnoj Gori i bez državne funkcije, nespreman da se politički penzioniše ili odrekne efektivne političke moći. Stoga on ne mora neminovno pribjegavati novoj državnoj funkciji, a inače je prelazak jakih lidera koji svoju moć zasnivaju na preplitanju partije i državnih institucija na pozicije predsjednika države iznuđen potez, što bi predstavljala i njegova kandidatura – ocjenjuje Uljarevićeva.
Kako je kazala, ako Đukanović bude kandidat DPS-a to će biti poslednji adut DPS-a i izraz njihove slabosti da poslije višedecenijske vladavine produkuju nekog ko može snažno parirati opozicionim kandidatima.
– To, naravno, ne treba isključiti, jer u svojoj dekadentnosti i pored ogromnih resursa koje kontroliše i obilato zloupotrebljava, DPS ne uspijeva da iznjedri kvalitetne partijske kadrove niti one koji imaju integritet, kapacitet i viziju da mijenjaju i tu partiju i samo crnogorsko društvo. To je veliki poraz samog Đukanovića koji će, ako se ovaj trend nastavi, iza sebe ostaviti neubjedljive klonove i generalno siromašan i kontroverzan kadrovski resurs. Njegova potencijalna kandidatura neće pobrati nikakve simpatije Zapada, koji ma kako kritički bio nastrojen prema bojkotu opozicije ne daje suštinski nikakvu podršku Đukanoviću za takav dalji politički angažman. Konačno, potencijalna kandidatura Đukanovića ne doprinosi smirivanju tenzija u društvu već ga dodatno polarizuje – ocijenila je Uljarevićeva.
Osvrćući se na to da li opozicioni bojkot parlamenta daje rezultate, i šta bi trebalo da budu idući potezi da se obezbijede fer i slobodni izbori, Uljarevićeva je rekla da, iako legitimno sredstvo političkog izraza i borbe, bojkot je istovremeno i jedno od najrizičnijih.
– Novija crnogorska politička istorija u kojoj se bojkotu isuviše često pristupalo, a samim tim se rabio i njegov potencijal, pokazala je i da uglavnom pravi štetu upravo onima koji se opredjeljuju za tu taktiku. I poslednji, bez obzira pa par parcijalnih prekida, najduži i najorganizovaniji opozicioni bojkot nije produkovao ne samo očekivane rezultate nego realno nikakve. Rast rejtinga pojedinih političkih partija rezultat je sistemskog i agilnog terenskog rada, a ne bojkota jer se ostatak opozicije suočava sa problemom kvalitetne vidljivosti tokom bojkota. Vjerujem da je to sad jasno i u samim opozicionim partijama, ali ostaje još dilema koliko će se dalje insistirati na tome i ko će prvi imati snage da to definitivno presiječe – mišljenja je direktorka CGO-a.
Uljarevićeva navodi da ovo, naravno, ne znači da pitanja koja je opozicija pozicionirala kao presudna za povratak u Skupštinu treba da budu marginalizovana, jer su ona važna i dalje snažno opterećujuća za revitalizaciju političkih odnosa, a odnose se na pravno i političko razrješenje slučaja „državnog udara” i stvaranje uslova za održavanje prijevremenih, fer i slobodnih izbora, zajedno sa predsjedničkim.
– No, potrebno je da se mnogo više i posvećenije od svih opozicionih aktera radi na uspostavljanju sistema minimalne koordinacije, ali i da se jasno vrednosno neke stvari poslože. Tamo gdje nema tih vrednosnih poklapanja suvislije je da se ide u dvije ili više kolona nego da se insistira na vještačkoj sabornosti koja samo proizvodi dosad viđene kontraefekte – navela je Uljarevićeva.
Kako je naglasila, iako bi zajednički imenitelj opozicije trebalo da bude smjena DPS-a, bojati se da neke partije svojim djelovanjem rade u korist svoje, ali i ukupne opozicione, štete.
– Duboke podjele u SNP-u i Demosu dodatno utiču na zbunjivanje opozicinog biračkog tijela. Rezultate ovakog djelovanja opozicije ćemo uskoro moći da vidimo na lokalnim izborima u nekoliko opština. Ne vjerujem u zajedničkog kandidata opozicije na predsjedničkim izborima, a pitanje je da li bi se time mogla poslati iskrena poruka biračima. Poslije vrućeg ljeta prepucavanja u opoziciji licimjerno je da se sada svi pravimo kako se to nije desilo ili da su nam se ti sukobi priviđali usled vrućina, pa sad ista opozicija može nastaviti sa zajedničkim kandidatom, a posebno ako bi takvog kandidata predložio DF koji vrednosno ima drugačiji okvir od većine relevantnih opozicionih partija – rekla je Uljarevićeva.
M.V.
Šansa za građanske stranke
Uljarevićeva je kazala da bi predsjednički kandidat koji bi bio predložen i podržan primarno od političkih partija koje pripadaju korpusu onih građanske provinijencije a kasnije dobio bezuslovnu podršku DF-a, imao ozbiljnije šanse na izborima iduće godine.
– To nije isključeno imajući u vidu da kandidat opozicije ili nekih pojedinalnih partija ima šanse ako dođe do drugog kruga, bez obzira ko će biti kandidat DPS-a – kaže Uljarevićeva.