Zbirka poezije „Treptaji neizrecivog” mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija predstavljena je preksinoć u Riznici Srpske pravoslavne crkve u Kotoru, poslije molebana Presvetoj Bogorodici održanog u crkvi Svetog Nikole. Uz pjesmu članova mješovitog hora Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo”, koji su bili domaćin brojnim poštovaocima mitropolitovog djela, pjesme iz zbirke „Čuda i znamenja Jelinskoga kiparskog plemena”, „Pismo nebu” i druge, kazivale su Andrea Marić i Jovana Roćenović, učenice kotorske Gimnazije. U nadahnutom izlaganju mitropolit je više govorio o pjesniku Njegošu, nego o sebi, te objasnio kako su nastale pjesme „uzgrednice”, kao što su „Petočislenici Borovog sela”, „Kumovska ljubav” i druge.
- Poezija je ono što je Njegoš osjetio i doživio, Svemogući tajno šapti samo onome koji se sreo sa Njim, a takav je bio i Njegoš... Bog je onaj koji je Pjesnik, stvarajući sve moguće, znane i neznane, vidljive i nevidljive svjetove, on je Pjesnik, on to oblikuje i ljepotom i istinom i čudesnošću i Bićem, a onaj ko se Njega dotakne onda i on isto tako prema svojoj moći otkriva tu tajnu božanske poezije. Pjesnici su oni koji su se dotakli te tajne - kazao je pored ostalog mitropolit.
Treptaji duše pjesnika u ovoj zbirci, po riječima Ljiljane Čolan, profesorice književnosti, otkrivaju prije svega molitvenu melodiju. Bog je ljubav, a ljubav je najmoćnija odlika pjesničkog jezika i svakog djelovanja uopšte, te su prisutni na ovoj promociji „blagosloveni što im sam autor zbirke, duhovni otac, može dati smjernice za put u onostrano”.
- U vidu neke vrste dnevničkog, lirskog zapisa doživljavamo različita mjesta (od Rodosa do Rusije, od Sremske Mitrovice do Brisela i Frankfurta, dotičemo i američki kontinent, a ne ostaje nam nepoznata ni kabina gvozdene ptice iznad okeana, opet najmirnije se osjećamo u manastiru Ždrebaoniku, Zlatici, Dovolji ili Župi). Uočavamo odlike vremena, ne samo onog datiranog na kraju skoro svake pjesme, nego i onog koje pripada kategoriji psihološkog, subjektivnog odbrojavanja beskonačnosti... Nema pjesme u ovoj zbirci, a da se u njoj ne saosjeća sa nekim i da se u njoj ne osjeća apsolutna istina. U jednoj pjesmi u prozi ove zbirke, koja može biti neka vrsta autopoetičkog iskaza, otkriva se vrijednost tog saosjećanja koje otkriva važnost sabornosti, pojasnila je prof. Čolan i dodala da „konkretnim riječima maternjeg jezika, naš vladika nam otkriva svetost jezika”.
Radomir Uljarević, urednik izdanja koje je štampano u „Obodskom slovu” podijelio je sa publikom svoj utisak prilikom prvog čitanja rukopisa pjesme mitropolitove - imao je, kaže, „nejasan doživljaj da su njegovi stihovi svojom usputnom nenametljivom formom, prije slični zapisima iz Njegoševe bilježnice, slični onim zagonetnim treptajima, nego kakvom književnom poduhvatu”.
- Kasnije, na promociji, mitropolit je, vajkajući se da to i nije poezija, rekao da su to samo neke njegove uzgredice. Jednom drugom prilikom je govoreći o Njegoševoj Bilježnici, koju nam je usput budi rečeno, pored tolikih njegošologa, bukvalno otkrio upravo mitropolit, rekao otprilike ovako –„ u ovim Njegoševim uzgredicama, i ja sam pomislio da moja prva asocijacija nije bila bez nekog osnova”. Taj način čitanja na koji je mitropolit Amfilohije čitao Bilježnicu moramo da imamo u vidu kad čitamo ove mitropolitove bilježnice. A kad bismo i za Njegoševu Bilježnicu iskoristili naslov „Treptaji neizrecivog”, lako bismo se složili koliko je taj naslov primjeren, kazao je Uljarević. Nakon predstavljanja knjige, mitropolit Amfilohije je potpisivao knjigu i blagoslovio ljubitelje poezije.
M.D.Popović
Posvećen Logosu Božijem
- Tako lako može da piše samo onaj koji živi sa unutrašnjim saglasjem sa Gospodom, kako je vladika Amfilohije jednom prilikom rekao za Njegoša - da je živio sa unutrašnjim saglasjem sa Gospodom.... I u ovoj knjizi ćemo se mi susresti sa naznakama onog tajnozrenja koje mitropolit prepoznaje kod Lovćenskog Tajnovidca, i ovaj novi tajnovidac morački i cetinjski, vidi ona njegoševska čudesa, i onu njegoševsku tablicu koju pominje u jednoj besjedi o Njegošu: „s obje strane načertanu, s dva sasvijem protivna zakona”. I sam zadivljen pred tajnom čovjeka i svijeta, istinski prožet otkrivenjem i blagoviješću, „pun blagodati i istine” kako se kaže u Jevanđelju, cetinjski arhiepiskop je sav posvećen Logosu Božijem, onom Logosu koji bješe u početku, i kroz koga je sve postalo - rekao je Uljarević.